Izbor iz poezije Jelene Đurović od nedavno možemo čuti i na youtube kanalu Audio poezija - projekta Saveza slijepih Crne Gore.
Sa Jelenom razgovaramo o onlajn formatima predstavljanja kao alternativi javnim čitanjima poezije u vrijeme epidemije i ostalim aktivnostima mlade pjesnikinje, jedne od članica grupe Forum mladih pisaca.
Jelena, koliko su važne ovakve i slične alternative u predstavljanju umjetnika publici?
"Kako su društvene mreže odavno zastupljene u našim životima, olakšana je mogućnost umjetnicima da putem njih približe svoj rad publici. Upravo ovih dana aktuelna je saradnja Saveza slijepih Crne Gore i Foruma mladih pisaca, na projektu „Audio poezija“, u okviru kojeg predstavljamo našu autorsku poeziju. Audio formati su prilagođeni osobama oštećenog vida, ali i svim ljubiteljima poezije i dostupni su na facebooku, instagramu, kao i youtubu. Kao članovi Foruma imali smo često javne nastupe, pa smo, pored čitanja poezije u okviru programa KIC-a Budo Tomović, gostovali na brojnim književnim i drugim umjetničkim festivalima. Nažalost, kako 2020. godinu obilježava pandemija COVIDA-19, izostaju i javni nastupi i susreti, a mi se moramo okretati online sastancima. Izuzetno mi je žao što je ove godine odložen i književni festival „Literitorija“ koji okuplja pjesnike i pisce iz Crne Gore i regiona, sa kojima uvijek ostvarivali značajnu saradnju".
Po vokaciji si pravnik, radiš kao savjetnica u Osnovnom sudu u Podgorici. Kako se usklađuju ta dva poziva, a da je rezultat uspješan u oba slučaja, kao kod tebe?
"Zapravo, između prava i poezije vidim dosta sličnosti. Pjesma koju pišem mora da bude zaokružena cjelina, isto kao i nacrt odluke koju radim. I pravo i poezija iziskuju bogat rječnik i veliku koncentraciju. Bavljenje pravom mi je pomoglo da sredim svoje misli, kao i da uobličim, na početku svoju dosta apstraktnu, poeziju. Moram priznati da, zbog prirode posla koji obavljam, nastupe periodi bez inspiracije, kada se u potpunosti povetim poslu, ali isto tako, dešava se da dobijem nalet ideja i da se ujutru probudim sa podočnjacima".
Ciklusima pjesama koje si do sada objavljivala zajednička je svojevrsna reakcija na različite fenomene ili prije probleme savremenog svijeta.
"Naime, ideje za pisanje dobijam nakon čitanja dobre knjige ili sastanka Foruma, dok inspiraciju često isprovociraju događaji koji se odigravaju oko mene. Volim da se poigravam slikama i metaforama, kroz koje se poetski rekonstrušu situcije iz svakodnevnog života, koje mogu pokupiti i na putu do kuće. Nekad me izrevoltira ponašanje sugrađana i dođem na ideju da napišem pjesmu o zaštiti zelenih površina ili o migrantima i njihovim problemima sa kojima se susrieću. Trudim se da, prvo kroz pisanje ali i kroz čitanje svojih pjesama, prenesem emociju na publiku".
Šta čitaš u posljednje vrijeme i da li bi nešto izdvojila kao preporuku za naše čitaoce?
"Ovih dana imam vremena za čitanje više nego ikad. Juče sam završila sa čitanjem romana “Devet” Andreja Nikolaidisa. Sviđa mi se njegov stil i posebno bih preporučila njegov roman “Mađarska rečenica”. Kao must-read preporučila bih zbirku poezije “Ako kažem može postati istina” autorke Jane Radičević, “Tomorrowland” Barbare Delać, i romane “Srebrna magla pada” Srđana Srdića, “Calypso” Ognjena Spahića i “Amajlija” Roberta Bolanja".
