Serijal intervjua sa mladim crnogorskim književnicima počinjemo razgovorom sa Podgoričankom Janom Radičević.
Mlada spisateljica iz Podgorice, Jana Radičević, čiji je pjesnički prvijenac „Ako kažem može postati istina“ za kratko vrijeme izazvao odlične reakcije kritike i čitalaca, neprekidno stvara, objavljuje i učestvuje u različitim književnom i prevodilačkim projektima. Trenutno je u Gracu na studentskoj razmjeni kao studentkinja germanistike.
Da li su te okolnosti u kojima smo se svi, globalno, u proteklih nekoliko mjeseci našli u izolaciji, usporile u radu i planovima vezanim za pisanje, objavljivanje ili javne nastupe?
"Semestar je baš počeo, kad je proglašeno vanredno stanje. To me je rastužilo, jer sam se radovala predavanjima na univerzitetu u Gracu. Meni kao studentu jezika takva iskustva su dragocjena. To me ipak nije demotivisalo, baš naprotiv, intenzivno sam se posvetila čitanju i pisanju. Ali to čitanje i pisanje je uglavnom bilo na polju struke i nije mi dozvoljavalo mnogo odstupanja. Kategorički sam odbijala da pišem poeziju u izolaciji, na taj poduhvat sam gledala kao na slijepu ulicu.
Krajem aprila je trebao da se održi peti književni festival Literitorija koji pomno pratim, a na koji sam ove godine prvi put bila pozvana kao autorka. To je za sada odloženo, kao i čitanje poezije koje je Forum mladih pisaca KIC-a planirao za Svjetski dan poezije, kada je trebalo da ugostimo Srđana Gagića, takođe mladog autora iz Beograda. No sve to nije usporilo Forum, dalo nam je vremena da porazmislimo o budućim planovima i projektima. U međuvremenu smo od Saveza slijepih Crne Gore dobili poziv za učešće u njihovom novom projektu “Audio poezija”, gdje se uskoro mogu čuti pjesme članova Foruma, što osim što je lijep gest, jeste i prilika da audioknjiževnost postane dobra praksa i na našim prostorima".
Nedavno smo na sajtu projekta „Vrijeme (bez) utopije. Mreža mladih pisaca“ tvoje ime vidjeli i među piscima čiji su tekstovi prevedeni na njemački jezik, ali i među prevodiocima.
"Da, moja pjesma i priča prevedene su u sklopu tog projekta, a imala sam priliku da i sama učestvujem u prevođenju sopstvenih tekstova, što je meni kao autorki tih tekstova bilo interesantno iskustvo. Kada prevodite svoj jezik dozvoljavate sebi izmjene u tekstu, posebno kada poznajete logiku jezika na koji se prevodi i lakše vam padne kada znate da se to jednostavno drugačije nije moglo prevesti. A da ne govorim o tome da se u prevodu uvijek izgubi ali i dobije na značenju. Vjerujem da je prevodiocima lakše kada to prihvate kao tačku polazišta. U rezultatima tog konkursa su i poznata imena mladih autora iz regiona, poput Monike Herceg. Što se izbora za Crnu Goru tiče, društvo mi prave moji prijatelji iz Foruma, Barbara Delać, Luka Boljević, Nikola Ćorac i Milena Radević. Osim što će te sjajne pjesme biti prevede na njemački jezik, biće objavljenje i u renomiranom časopisu LICHTUNGEN iz Graca do kraja ove godine. To je još jedan veliki uspijeh Foruma kao grupe ali i svakog od nas ponaosob".
Kao grupa mladih pisaca Forum se okuplja u KIC-u „Budo Tomović“ već pet godina. Šta je sve uticalo na to da se održi kontinuitet rada grupe i sve jasnijeg prepoznavanja da donosite novi kvalitet i novu klimu na crnogorsku književnu scenu.
"O tome često razgovaramo u Forumu i vjerujem da je odgovor u našem odnosu prema grupi i odnosu jednih prema drugima. Forum nam je pružio mjesto okupljanja u KIC-u, pružio nam je koordinatorku, urednicu književnog programa u KIC-u Valentinu Knežević, čija je Forum i bila ideja, urednicu i recenzentkinju, teoretičku književnosti Jelenu Knežević, koja takođe prati naš rad od početka, i zajedničku publikaciju na kraju svake godine. Sve nam je dakle bilo pruženo, pitanje je samo bilo hoće li to moći da profunkcioniše, ostalo je istorija. U Forumu uvijek dobijemo iskren komentar, sugestiju, kritiku, preporuku - vjerovatno smo zato i postali prijatelji, osim što nas sve interesuje savremena književnost, odnosno ova postpostmodernistička, i što uporno pokušavamo da joj damo prostor koji zaslužuje".
Oni koji prate vaš rad primjećuju da vi i pojedinačno, ali i kao grupa imate dobru saradnju sa piscima svoje generacije u regionu. Kako do toga dolazi?
"Kako su naši tekstovi česti u zbornicima i na konkursima u regionu dolazimo u kontakt sa drugim mladim autorima. Rukopisi iz Pančeva, festivali u Zaječaru, Vrbasu, Bijelom Polju, kao i konkurs Ulaznica iz Zrenjanina pružaju takvu mogućnost. Tako smo upoznali ljude koje planiramo da pozovemo u sklopu našeg malog projekta “Čitanje poezije”, a već smo ugostili Tanju Božić i Nataliju Milovanović iz Slovenije a uskoro ćemo i Srđana Gagića iz Srbije. Na taj način smo upoznali i sjajne ljude iz grupe 90+ iz Hrvatske i mnoge druge čiju će poeziju publika u Podgorici moći da čuje".
Molim te da za čitaoce Monda daš neki izbor ovih autora, odnosno njihovih djela, kao preporuku za čitanje.
"Uvijek rado preporučujem poeziju Barbare Delać, ko je pročitao njenu prvu zbirku “Tomorrowland”, na youtube može da posluša i poemu na kojoj je radila sa hrvatskom kantautorkom Sarom Renar. Ne kažem to zato što smo prijateljice, njena poezija zaista dira. Ilija Đurović je sa svojom prvom zbirkom poezije “Brid” zaista osvježio savremenu književnost. Zatim, zbirka “Lovostaj” Monike Herceg i “Pratišina” Alena Brleka. Takođe, Uroš Prah ima vrlo zanimljivu poeziju, koju sam čitala u časopisu Agon, nedavno je izašla i njegova zbirka ali na slovenačkom, nijesam je čitala, ali radujem se prevodu, ako ga bude. A i ostali mladi autori koji mi padaju na pamet nijesu prevedeni, pa ću se ovdje zaustaviti".
