Poeziju Milene Radević, mlade pjesnikinje iz Podgorice, posljednjih pet godina čitali smo u zbornicima Foruma mladih pisaca u izdanju KIC-a „Budo Tomović“.
Nedavno je uvrštena u izbor regionalnog konkursa Rukopisi, ali i prevedena na njemački jezik u okviru projekta „Vrijeme (bez) utopije“.
Milena, sve češće nailazimo na tvoje ime među finalistima književnih konkursa. Koliko su ta iskustva važna, pored afirmacije koju si stekla kao članica grupe Forum mladih pisaca u KIC-u?
“Ta iskustva su nova za mene i to ih čini posebnijim. Do skoro sam, iskreno, oklijevala da učestvujem, vodeći se time da „ima vremena“ ali i da moja poezija nije do kraja „spremna“ za tako ozbiljne konkurse. Izgleda da je samo moja neodlučnost predstavljala problem i kada sam konačno „prelomila“, dobila sam dobru povratnu informaciju. Sve je počelo kada sam se osmjelila i poslala svoje pjesme na konkurs „Vrijeme (bez) utopije“, i uz poeziju prijatelja iz Foruma, i moja je uvrštena u taj izbor. Naša poezija, prevedena na njemački jezik, objavljena je na sajtu projekta, a biće objavljena i u renomiranom autrijskom časopisu Lihtungen. To je prvi, ali vjerujem samo jedan u nizu, prevoda naše poezije na strane jezike. To mi je zaista mnogo značilo, jer vjerujem da se time daje potvrda onome što pišemo i vodi nas korak bliže književnoj sceni regiona i šire. Više ne oklijevam da pošaljem svoju poeziju na konkurse, zapravo isčekujem te prilike, a jedna od njih je donijela ulazak u zbornik Rukopisi 43 iz Pančeva. Uvidjela sam da se tako otvaraju vrata za razne lijepe saradnje i upoznaju kolege pjesnici i pisci”.
Studiraš francuski jezik i književnost. Da li je književno prevođene nešto što te i profesionalno zanima?
“Ovog semestra sam imala priliku da se bavim ozbiljnim književnim prevođenjem. Dosad su to obično bili kraći tekstovi i odlomci, a ovoga puta je zadatak bio cijela drama. Iako je riječ o drami u jednom činu, proces je bio dug i iscrpan, ali u saradnji sa koleginicama i profesoricom, došle smo do finalne verzije kojom možemo biti zadovoljni. To „otključavanje teksta“, otkrivanje svog prevodilačkog stila, ali i trud da se poštuje autor, i sve na kraju objedini i nadam se i objavi, pružilo mi je beskrajno zadovoljstvo. Da odgovorim na pitanje, da, književno prevođenje je nešto što me profesionalno zanima i gdje mogu sebe da zamislim, više nego bilo gdje drugo”.
U posljednjem zborniku grupe, pored poezije, objavljena je i tvoja kratka priča. Da li možemo očekivati više proznih radova u budućnosti ili je poezija i dalje glavni žanr u kojem stvaraš?
“Pisanje kratke priče je bio neočekivan potez sa moje strane, ali mi je drago da sam ga učinila. Iako sam pasionirani čitalac kratke priče, od Čehova, preko De Mopasana do Karvera, pisanje priče mi je predstavljalo veliki izazov. Morala sam u potpunosti da izmijenim prvu verziju, već druga je dobila obrise onoga što danas jeste, a treća je bila finalno „čišćenje“. Sada kada se osvrnem na to iskustvo, zadovoljna sam rezultatom. Ipak, za sada ne razmišljam o nastavku rada na pričama. S druge strane, poezija uvijek titra u meni i nalazi put da se izrazi, moje stvaralaštvo pripada toj formi, tako da ona zasigurno ostaje moj žanr”.
Sa pjesnicima iz Foruma učestvovala si na brojnim predstavljanjima i čitanjima u Crnoj Gori , ali i u regionu. Da li je planiran neki program za ljetos?
“Pored uobičajenih nastupa i književnih večeri koje sami, ili sa gostima, priređujemo u salama KIC-a „Budo Tomović“, već godinama dobijamo mnogo zanimljivih i lijepih poziva za gostovanja, kojima se rado odazovemo. Već nekoliko godina Forum možete naći u repertoaru programa Barskog ljetopisa, a u februaru smo, po drugi put, ugošćeni u Centru za kulturu u Bijelom Polju. Gostovanje u Kulturnom centru Novog Sada, u novembru prošle godine, bio je prva zajednička promocija Foruma i autorske poezije njegovih članova van granica Crne Gore. Nadam se da će se uskoro desiti još jedno pomjeranje granica. Nažalost, usljed globalne situacije koja je zaustavila planetu na nekoliko mjeseci, svi planovi za gostovanja su i dalje planovi. Ali, sve se ponovo pokreće i jedva čekamo da se pruži prilika da ostvarimo ranije planirane saradnje, ali i realizujemo nove projekte. Do tada, možete pratiti projekat Saveza slijepih Crne Gore za čiju smo audio biblioteku snimili nekoliko svojih pjesama”.
Šta trenutno čitaš i šta bi nam izdvojila kao preporuku?
“Ne osuđujte me, ali u toku sam ispitnog roka i čitam samo lektiru. Sva sreća pa su među njima najveći klasici, kako francuske, tako i svjetske književnosti. Kolege Forumaši su vam u svojim člancima već predlagali kvalitetno savremeno štivo, koje razmjenjujemo u našoj skromnoj, ali bogatoj biblioteci Foruma. Preostaje mi da vam preporučim ljubavni, književni i filozofski tandem De Bovoar i Sartra. Zatim, Gi de Mopasana, imenjakinje Margerit Jursenar i Diras, a nadam se da ćete u našim knjižarama uskoro pronaći i Morisa Meterlinka, u prevodima nikšićkih studentkinja francuskog jezika. Ne zaboravite mladu crnogorsku poetsku scenu i objavljenje zbirke Barbare Delać i Jane Radičević, kao i željno isčekivane zbirke Luke Boljevića, Nikole Ćorca i Nataše Gudelj”.
