Dok se Lindzi Klensi sudi za svirepo ubistvo troje djece usled teške postporođajne psihoze, šokantni detalji o fatalnim propustima ljekara i misteriozni potezi njenog bivšeg supruga izazvali su bijes javnosti.
Suđenje Lindzi Klensi (36), majci iz američke savezne države Masačusets optuženoj da je u januaru 2023. godine ubila svoje troje djece, otvorilo je Pandorinu kutiju američkog zdravstvenog sistema. Slučaj koji je šokirao svijet sada baca svjetlo na postporođajnu depresiju i psihozu, ali i na fatalne greške ljekara koji su liječili ovu nekadašnju medicinsku sestru.
Klensi je optužena za ubistvo prvog stepena jer je, prema navodima tužilaštva, svjesno i planski zadavila petogodišnju Koru, trogodišnjeg Dosona i osmomjesečnog Kalana trakama za vježbanje. Njeni advokati ne osporavaju sam čin ubistva, ali tvrde da zbog teškog oblika postporođajne psihoze i bipolarnog poremećaja ona nije krivično odgovorna.
Prema tvrdnjama odbrane, nesrećna žena je izgubila dodir sa stvarnošću i čula „muški glas“ koji joj je naredio da ubije djecu, a potom i sebe.
Jeziv plan ili potpuno rastrojstvo?
Tužilaštvo, na čelu sa Šanan Bakingem, pokušava da dokaže da je Klensi donijela proračunatu odluku i da psihički problemi ne oslobađaju ženu krivične odgovornosti.
Kao glavni argument navode činjenicu da je na dan zločina, 24. januara 2023. godine, osmislila način da supruga Patrika pošalje po hranu iz restorana i ljekove u apoteku kako bi ostala sama sa djecom.
Kada se Patrik vratio, zatekao je suprugu teško povrijeđenu u dvorištu nakon skoka sa prozora na drugom spratu, zbog čega je ostala paralizovana i danas koristi invalidska kolica.
Djeca su pronađena u podrumu, zadavljena. Kako je Patrik svjedočio, Lindzi mu je tek nedjelju dana kasnije, u telefonskom razgovoru iz bolnice, rekla za muški glas koji joj je naredio da to uradi.
Čak 13 različitih ljekova i ignorisanje „crvenih alarma“
Tokom suđenja izneseni su šokantni podaci o liječenju optužene. Klensi je u mjesecima prije tragedije bilo propisano čak 13 različitih psihijatrijskih ljekova.
Rebeka Džolota, psihijatrijska medicinska sestra, svjedočila je da je Lindzi preko portala za pacijente mjesecima prijavljivala stravičnu nesanicu, depresiju, potpunu beznadežnost i „nametljive misli koje nikada ranije nije imala“.
Posebno se žalila na neželjena dejstva ljekova „lorazepam“ i „mirtazapin“ (Remeron). Iako je prijavljivala suicidalne misli i imala svoj „najgori dan“ sredinom decembra, ljekari iz nekog razloga nijesu prepoznali znake akutne psihoze ili manije.
Liječili je isključivo „onlajn“
Odbrana je ukazala na katastrofalan nedostatak komunikacije u zdravstvenom sistemu. Psihijatar Dženifer Tafts, koja je liječila Lindzi skoro pet mjeseci prije zločina, imala je sa njom 14 konsultacija – ali sve su bile virtuelne. Psihijatar i pacijentkinja se nikada nijesu srele uživo.
Uz to, stručnjaci iz različitih ustanova nijesu međusobno komunicirali. Džolota nije imala uvid u psihijatrijske izvještaje doktorke Tafts, niti je postojala razmjena dokumentacije sa psihijatrijskim bolnicama u Rod Ajlendu i Meklejnu, gdje je Klensi boravila neposredno prije Nove godine.
Ovi propusti naveli su bivše supružnike Klensi da pokrenu i građanski postupak protiv zdravstvenih radnika zbog nesavjesnog liječenja i nemara. Ipak, na krivičnom sudu porota će morati da donese tešku odluku isključivo na osnovu dokaza: da li je sistem iznevjerio brižnu majku, kako su je opisivali porodica i prijatelji, i ostavio je na milost i nemilost teškoj bolesti, ili je Lindzi Klensi bila uračunljiva u trenutku kada je ubila svoju djecu.
Ukoliko bude proglašena krivom za ubistvo prvog stepena, prijeti joj doživotna kazna zatvora bez mogućnosti uslovnog otpusta.
Javnost sumnja na supruga
Iako Patrik Klensi pred sudom ima status oca žrtava i ključnog svjedoka tužilaštva, na društvenim mrežama razvila se paralelna istraga u kojoj dio javnosti sumnju prebacuje upravo na njega.
Teorije zavjere dodatno je podgrijao podatak da se Patrik oženio novom izabranicom samo četiri mjeseca nakon stravičnog zločina u kojem je ostao bez troje djece. Taj potez mnogi „internet detektivi“ okarakterisali su kao hladnokrvan, pitajući se kako je otac tako brzo uspio da „nastavi dalje“, što je otvorilo prostor za sumnje u njegovu ulogu kobnog dana.
Najveću polemiku na mrežama izazvao je misteriozni poslovni mejl koji je Patrik poslao svom timu na dan ubistva, tačno u 17.24 časova.
Prema zvaničnoj hronologiji tužilaštva, on je kuću napustio u 17.15, dok su ga nadzorne kamere u apoteci snimile tek u 17.32. Korisnici društvenih mreža postavljaju pitanje kako je moguće da je slao poslovni mejl u trenutku kada je, prema zvaničnoj verziji događaja, bio u vožnji.
Patrik je na sudu izjavio da nije siguran sa kog uređaja je poslao poruku, što je dodatno podstaklo sumnje dijela javnosti da je u vrijeme zločina zapravo bio u kući i da je na neki način umiješan u tragediju.
Pored misterije oko mejla, javnost ga oštro osuđuje zbog navodne nebrige i nemara. Mnogi smatraju da je morao biti svjestan koliko je stanje njegove supruge bilo ozbiljno.
Tvrdnje koje se šire društvenim mrežama idu u pravcu toga da ženu, koja je nedavno bila hospitalizovana, uzimala 13 različitih psihijatrijskih ljekova i patila od teških epizoda, nije smio da ostavi samu sa troje male djece ni na pola sata.
Sumnju u zvaničnu verziju dodatno podgrijava i podatak koji se masovno dijeli na društvenim mrežama – da je Patrikov otac nekada bio policijski kapetan. Zbog toga teoretičari zavjere tvrde da od početka nije bilo volje da on bude tretiran kao osumnjičeni i da je slučaj usmjeren isključivo na majku.
Ipak, tvrdnje koje se šire društvenim mrežama nijesu isto što i dokazi izvedeni pred sudom, a Patrik Klensi se u ovom postupku ne tereti za ubistvo.