Pravila tenisa znate, a koliko znate o njegovom porijeklu? Provjerite uz ovu top listu i naučite nešto novo
Tenis - drevni "bijeli" sport. Već decenijama privlači veliku pažnju publike, naročito na najvećim turnirima poput grend slemova (Australijan Open, Rolan Garos, Vimbldon i US Open).
Do 1968. godine igrali su ga profesionalci i amateri, s tim da profesionalni igrači nisu mogli da igraju na amaterskim turnirima. Sve je promijenjeno od takozvane "Open ere" za muškarce, odnosno 1975. za dame, kada postaje jednak za sve igrače.
Od tada pretrpjeo je mnoge promene i menja se i dalje. O savremenoj igri mnogi znaju mnogo, ali koliko se zna o počecima tenisa.
Testirajte sebe.
PORIJEKLO - Iako je najstariji turnir na svijetu Vimbldon, vjeruje se da tenis nije izmišljen u Engleskoj, nego u Francuskoj i da se igrao na dvorovima.
Prema nekim zapisima tenis je nasljednik igre dlanova (jeu de paume) koju su igrali još u 12. vijeku i to tako što se preko zategnutog kanapa prebacivala loptica. Najprije su je udarali rukom, potom rukavicom, a tek onda je uvedena palica, koja je bila preteča današnjih reketa, koji je uveden u 16. vijeku.
U prilog tome ide podatak da tenis počinje od francuske reči tenez, odnosno glagola tenir, što znači držati.
Neki drugi tvrde da je tenis nastao još ranije, u Egiptu, a to potkrepljuje to da je igra nazvana po gradu Tinisu na obali Nila, dok je reket dobio naziv po riječi rahat, što na arapskom znači dlan šake.
BODOVANJE - Najveća misterija tenisa je bodovanje u gemovima. Još uvek se pouzdano ne zna kako se došlo do toga da se bodovi označavaju 15, 30, 40.
Prema nekim podacima taj način bodovanja predstavlja četvrtine sata, budući da su ranije časovnici mjerili poene na mečevima. Gem se završavao kada kazaljka obiđe pun krug.
Ipak, nije dovoljno poznato kako je umjesto 45 odlučeno da bude 40, ali je to najvjerovatnije urađeno skraćivanjem, spontano vremenom, jer je lakše bilo izgovoriti 40 (quarante - "karant"), nego 45 (quarante-cinq "karant san").
Prema drugoj verziji za bodovanje je "kriva" preteča tenisa, ili igra dlanova, koja se igrala na terenu koji je bio širine 45 stopa i dužine dva puta po 45 stopa.
Pravila su nalagala da se onaj koji servira posle prvog osvojenog poena približi mreži za 15 stopa, nakon drugog još toliko, odnosno do 30 stopa, a nakon trećeg na 40 umesto 45 stopa, jer bi bio tik uz mrežu, odnosno udario u nju. Navodno su stope koje su prelazili uzete kao način za bodovanje.
SERVIS - Zasluge za servis u tenisu pripisuju se engleskom kralju Henriju VIII. Prema predanju Henri, koji je vladao Engleskom i Irskom u 16. veku, mnogo je volio da igra igru koja je bila preteča tenisa, ali bez mnogo muke.
Budući da je bio gojazan, navodno je od svojih sluga (na engleskom servant) tražio da mu bacaju loptice tik ispred njega, a on bi ih samo lupao rukom.
NIŠTA ILI "LJUBAV" - Za nula poena koristi se izraz lav, kao ljubav. Ali to ne znači to. Najvjerovatnije je preuzeto iz francuskog, od reči jaje (l’ouef), koje je drugi simbol za nula, ništa, okruglo, a postoji i verzija da potiče od holandske riječi čast - lof.
IZJEDNAČENJE ILI DJUS - Izraz djus, odnosno izjednačenje pri rezultatu 40-40 je skraćena verzija izraza "a deux du jeu" koji znači dva poena od gema. Kažu da su skraćenicu uveli Englezi.
LOPTICE - U tenisu su dugo korišćene bijele loptice, a žute su prvi put uvedene 1986. godine i to na Vimbldonu. Prema propisima Međunarodne teniske federacije težina loptica mora biti između 56 grama i 59,4 grama, a prečnik 6,7 centimetara.
Izrađene su od gume, dok je površina sačinjena od posebnih vlakana, takozvanog filca. On se vremenom troši, isparava, zbog čega nastaju dlačice na tkanini, koje smanjuju otpor vjetra, brzinu i odskok loptice.
TEREN - U početku teniski tereni su bili u obliku pješčanog sata, a pravougaoni, kakve poznajemo danas uvedeni su 1875. godine.
Teren na kojem se igraju singl mečevi širok je 27 stopa, a dugačak 78 stopa. Mrežica je visine tri stope i šest inča.
Tereni na kojima se igraju dublovi su širi - 36 stopa, dok im je dužina ista - 78 stopa.
Tereni mogu imati različitu površinu - travu, zemlju (šljaku) ili tvrdu podlogu, koja se obično pravi od baze asfalta ili betona, a prekrivaju se gumenim i akrilnim slojem.