Toksikolog Petar Bulat objašnjava kako je Krista Pajk preživjela smrtonosne injekcije i koje su moguće posledice po njeno zdravlje.
Toksikolog profesor doktor Petar Bulat kaže da se za izvršenje smrtne kazne u pojedinim američkim državama koriste različite procedure, uključujući primjenu barbiturata, dok se u drugim slučajevima koristi kombinacija više supstanci, prenio je Euronews.
"Kada se takav lijek primijeni u terapijskoj dozi, dolazi do smirenja. Međutim, kada se primjenjuju značajno veće, toksične doze, dolazi do smanjenja aktivnosti centralnog nervnog sistema. Postepeno se gase funkcije, uključujući i respiratorni centar, što na kraju može dovesti do smrti", objašnjava Bulat.
Ipak, ostaje pitanje zbog čega u konkretnom slučaju dvije doze nisu dovele do očekivanog ishoda. Prema navodima svjedoka, osuđena žena žalila se na bol u ruci nakon prve injekcije, a bila je svjesna i nakon primjene lijeka.
"Bol u ruci bi mogao da implicira da prva doza možda nije data dobro u venu. Kada se supstanca da pored vene ili dođe do oštećenja vene, pacijent obično osjeća pečenje i bol. To bi moglo da objasni prvu dozu, ali za drugu nemamo realno objašnjenje", navodi Bulat.
U javnosti su se pojavile i pretpostavke da je problem mogao biti u samom lijeku, odnosno da je injekciji možda istekao rok. Bulat kaže da je i to jedna od mogućnosti, ali naglašava da za sada nema dovoljno informacija da bi se takva pretpostavka potvrdila.
Kao još jednu mogućnost navodi prethodnu izloženost barbituratima, koja bi mogla da utiče na način na koji organizam reaguje na lijek.
"Moguće je da je ta osoba ranije zloupotrebljavala tu grupu ljekova i da je kod nje razvijena određena otpornost, odnosno da su se mehanizmi za razgradnju supstance prilagodili tako da je ubrzano razgrađuju. Ali to su veoma spekulativne stvari", navodi toksikolog.
Reakcija organizma bila individualna?
Postoji, dodaje, i mogućnost da je reakcija organizma bila individualna.
"Svi se razlikujemo i moguće je da kod nje, iz nekog genetskog ili drugog razloga, organizam jednostavno ne reaguje u mjeri u kojoj drugi ljudi reaguju na primjenu te supstance", kaže Bulat.
Posebno pitanje je kakve posledice ovakav događaj može da ostavi na njeno zdravlje. Iako je preživjela proceduru, organizam je tokom nje bio izložen velikim količinama supstance koja utiče na centralni nervni sistem.
"Postavlja se pitanje koliko je njen mozak patio tokom čitave te procedure i da li je došlo do gubitka funkcije mozga. Mi tu još uvijek ništa ne znamo, jer je sve veoma svježe", objašnjava Bulat.
Prema njegovim riječima, ukoliko žena preživi, moguće su posledice po zdravlje.
"Ako preživi, vjerovatno će imati neke posledice. Ne mogu da zamislim da će proći baš bez posledica", kaže Bulat.
Za ovakvu situaciju, dodaje, ne postoji specifičan protivotrov koji bi poništio dejstvo supstance.
"Za ovu supstancu ne postoji direktan antidot. Uglavnom se primjenjuje terapija koja je usmjerena na održavanje života ili simptomatska terapija, kako bi se smanjili simptomi i olakšalo organizmu da se izbori sa problemom", navodi on.
Slučaj iz Tenesija ponovo je pokrenuo i pitanje različitih metoda izvršenja smrtne kazne u SAD. Dok pojedine države koriste barbiturate, druge primjenjuju takozvanu trojnu terapiju, odnosno kombinaciju više supstanci.
"Prvo se daje anestetik, zatim supstanca koja dovodi do mišićne slabosti, a na kraju supstanca kojom se djeluje na srčani mišić. Kada date anestetik, osoba ulazi u opštu anesteziju i nije svjesna daljeg toka", objašnjava Bulat.
Ovakva procedura postala je predmet rasprave i zbog poređenja sa načinom na koji se sprovodi eutanazija životinja.
"Ta diskusija je počela i prije ovog događaja. Životinje se uspavljuju trojnom terapijom, koja je u suštini humanija u smislu toga što, kada date anestetik, osoba ulazi u opštu anesteziju i nije svjesna daljeg toka", kaže Bulat.
Na pitanje zbog čega se onda jednostavnija, odnosno jednokomponentna procedura koristi u pojedinim američkim državama, Bulat kaže da razlog vjerovatno nije cijena ljekova, već jednostavnost samog postupka.
"Pominje se cijena od 250.000 dolara za jednu dozu, što je fascinantan iznos. Ali ne vjerujem da je cijena razlog za izbor procedure. Ljekovi koji se koriste u trojnoj terapiji nisu skupi i primjenjuju se i u svakodnevnoj anesteziji. Vjerujem da je jednostavnost procedure jedan od razloga", navodi on.
Ovaj slučaj otvorio je i širu raspravu o granici između medicine i postupaka kojima se okončava život, posebno kada je riječ o eutanaziji.
"U eutanaziji se postavlja mnogo pitanja. Zdravstveni radnici se školuju da liječe ljude, a ne da ih ubijaju. Ako se uključuju nezdravstveni radnici, postavlja se pitanje njihovog poznavanja oblasti, dok se kod uključivanja zdravstvenih radnika postavlja pitanje njihove profesionalne uloge", kaže Bulat.
Dok istraga u Tenesiju ne bude završena, ostaje više mogućih objašnjenja za neuobičajen ishod, od načina na koji je lijek primijenjen i njegove ispravnosti, do individualne reakcije organizma. Odgovor na pitanje šta se tačno dogodilo trebalo bi da daju rezultati nezavisne istrage.
(Euronews/Mondo)