Predloženim izmjenama ukidaju se doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) i osiguranje za slučaj nezaposlenosti na zarade
Predložene izmjene poreskih propisa u okviru Euro modela mogle bi dovesti do značajne promjene u načinu oporezivanja prihoda vlasnika kompanija. Prema predloženim rješenjima, zarade bi bile oporezovane po nižim efektivnim stopama u odnosu na dobit pravnih lica i isplatu dividende. To bi vlasnicima preduzeća omogućilo da, kroz isplatu visokih zarada sebi i povezanim licima, zakonito smanje ukupne poreske obaveze, pišu Vijesti.
Predloženim izmjenama ukidaju se doprinosi za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO) i osiguranje za slučaj nezaposlenosti na zarade. Zadržava se neoporezivi dio zarade do 700 eura, dok bi se na iznos iznad tog praga obračunavao porez na dohodak po stopi od devet odsto, bez obzira na visinu ukupne zarade.
Sa druge strane, kod poreza na dobit pravnih lica predviđa se ukidanje srednje poreske stope. Tako bi se na dobit do 100.000 eura plaćao porez od devet odsto, dok bi se na dio dobiti iznad tog iznosa primjenjivala stopa od 15 odsto.
Ovakav odnos poreskih stopa stvara prostor da vlasnicima kompanija bude znatno isplativije da ostvarenu dobit prikažu kao trošak zarada, umjesto da je isplate kroz dividendu.
Konkretan primjer pokazuje razmjere moguće razlike. Ukoliko kompanija ostvari dobit od 300.000 eura, vlasnik bi prilikom isplate dobiti, nakon obračuna poreza na dobit i poreza na dividendu, platio ukupno 78.150 eura poreza. Međutim, ukoliko bi isti iznos sebi isplatio kao zaradu, trošak poreza na dohodak iznosio bi svega 27.000 eura, dok poreza na dobit ne bi bilo jer bi isplaćena zarada predstavljala trošak poslovanja.
Na ovu mogućnost ukazao je za „Vijesti“ forenzički revizor i sudski vještak ekonomsko-finansijske struke Bojan Andrejević, koji je objasnio kako bi predloženi poreski model mogao uticati na ponašanje vlasnika kompanija.
„Na primjeru ukupne dobiti od 300.000 eura prvo se obračunava porez na dobit od 9% na prvih 100.000 i 15% na ostatak, to je 39.000 eura. Ostane 261.000 za isplatu, pa na to ide 15% poreza na dividendu, 39.150. Vlasniku ostane 221.850 eura. Ako isti novac 300.000 eura isplati sebi kao kao platu, to je trošak firme, dobiti nema i porez na dobit se ne plaća. Ostaje samo 9 odsto poreza na dohodak, pa mu ostane 273.000. Odnosno, ostalo mu je preko 51 hiljadu više nego kroz dividendu”, kazao je Andrejević.
Takva razlika mogla bi podstaći vlasnike privatnih kompanija, koji su istovremeno i zaposleni u svojim preduzećima, da sebi prijavljuju znatno veće zarade. Ukoliko bi ova praksa postala rasprostranjena, posljedice bi se odrazile i na zvanične statističke pokazatelje, prije svega na prosječnu zaradu na nivou države, koja bi mogla bilježiti rast i bez odgovarajućeg povećanja produktivnosti i poslovne aktivnosti, pišu Vijesti.
Andrejević posebno upozorava na nesklad između fiskalnih projekcija države i poreskih rješenja koja se predlažu. Dok se u strateškim dokumentima planira rast prihoda od poreza na dobit pravnih lica, istovremeno se uvodi model koji kompanijama daje mogućnost da tu dobit zakonito umanje kroz isplate zarada.
U Fiskalnoj strategiji do 2027. godine projektovana je prosječna godišnja stopa rasta prihoda od poreza na dobit od 7,4 odsto.
Slična očekivanja navedena su i u Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike za period 2026–2029. godine, u kojima se ističe da bi porez na dobit trebalo da predstavlja sve značajniju stavku u ukupnim budžetskim prihodima.
„Prihodi od poreza na dobit pravnih lica u srednjem roku procijenjeni su na osnovu projektovanog nominalnog rasta BDP-a u periodu 2026-2029. godina, kao i konkretnih i relevantnih mjera poreske politike. Prihodi budžeta po osnovu poreza na dobit pravnih lica su tokom protekle dvije godine premašili godišnji plan i postaju sve važnija kategorija, kako strukturno tako i vrednosno. U periodu 2026-2029. godine ova kategorija prihoda zabilježiće prosječnu godišnju stopu rasta od oko 3,5%, i kretaće se u intervalu od 243,7 miliona u 2026. godini do 268,2 miliona eura u 2029. godini”, navedeno je u Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike za naredni trogodišnji period.
Posebno je značajno što su ove Smjernice usvojene u julu, svega dva mjeseca prije predstavljanja predloga zakonskih izmjena u okviru Euro modela, što otvara pitanje koliko su njihove fiskalne posljedice bile uzete u obzir prilikom izrade projekcija budžetskih prihoda.
Dodatne posljedice predloženih izmjena odnose se na sistem penzijskog i invalidskog osiguranja. Izmjenama Zakona o obaveznim socijalnim doprinosima i Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju predviđa se potpuno ukidanje doprinosa za PIO, koji je do sada na teret zaposlenog iznosio deset odsto.
Istovremeno se mijenja način utvrđivanja koeficijenta za obračun buduće penzije. Umjesto dosadašnje povezanosti sa iznosom uplaćenih doprinosa, koeficijent bi se određivao prema visini prijavljene zarade zaposlenog, pišu Vijesti.
To znači da bi vlasnik kompanije koji sebi isplaćuje visoku zaradu, osim poreske uštede koju ostvaruje smanjenjem iskazane dobiti, mogao ostvariti i veći koeficijent za buduću penziju. Na taj način predloženi model potencijalno stvara dvostruku korist: niže ukupno poresko opterećenje u sadašnjosti i povoljniji osnov za ostvarivanje budućih penzijskih prava.
Prema važećim propisima, ne postoji zakonsko ograničenje visine zarade koju poslodavac može odrediti sebi ili zaposlenima. Kroz predložene izmjene načina obračuna koeficijenata i varijabilnog dijela zarade, prijavljeni iznosi mogli bi biti i izuzetno visoki, uključujući i milion eura.
Međutim, do sada takva praksa nije bila ekonomski isplativa u privatnom sektoru, jer je ukupno poresko opterećenje zarada bilo veće od opterećenja koje nastaje prilikom oporezivanja dobiti i isplate dividende.
Sagovornici „Vijesti“ iz oblasti računovodstva i revizije ocjenjuju da predložene izmjene, bez obzira na to da li je takva posljedica bila namjeravana ili ne, stvaraju mogućnost za značajno smanjenje poreskih obaveza kompanija kroz povećanje zarada njihovih vlasnika.
„Neko je morao sve ovo mnogo pažljivije da analizira, a ovo dokazuje da nisu. Predlagači su morali mnogo dublje i sveobuhvatnije da sagledaju sve aspekte i uticaje njihovih predloga”, kazao je sagovornik „Vijesti“.
Suštinsko pitanje koje se nameće jeste da li će predloženi Euro model, umjesto očekivanog povećanja budžetskih prihoda od poreza na dobit, otvoriti prostor za njihovo smanjenje kroz zakonito preusmjeravanje dobiti u zarade vlasnika i povezanih lica.