Na današnji dan 1992. godine legendarni amrički velemajstor, neporaženi šampion u šahu, Robert Bobi Fišer, doputovao je na Sveti Stefan kako bi poslije 20 godina odigrao revanš sa ruskim velemajstorom Borisom Vasiljevičem Spaskim.
Bobi je bio šahovski velemastor, bivši šampion svijeta i definitivno jedan od najboljih šahista u istoriji.
Fišer, inače rođeni Amerikanac, imao je samo 13 godina kada je postao juniorski prvak Sjedinjenih Američkih Država, odmah je proglašen za "čudo od djeteta", a već naredne godine trijumfovao je na Otvorenom prvenstvu u SAD. Samo 15 godina je imao kada je dobio titulu velemajstora.
1972. godine je u meču za titulu svjetskog šampiona savladao Borisa Spaskog i tako prekinuo višedecenijsku dominaciju sovjetskih šahista. Nakon osvajanja titule se potpuno neočekivano povukao. 1975. je odbio meč protiv izazivača Anatolija Karpova i titula mu je oduzeta. Svjetska šahovska organizacija nije želela da prihvati 64 uslova koja je postavio Fišer kako bi se meč održao.
20 godina od osvajanja svjetske titule u Rejkjaviku došlo je do velikog revanša sa Spaskim i to u Jugoslaviji koja je tada bila pod sankcijama. Revanš istorijskog meča dva velika rivala održao se 1992. godine u Beogradu i na Svetom Stefanu, čime je američki šahista prekršio sankcije Ujedinjenih nacija prema tadašnjoj SR Jugoslaviji.
Prvi čovjek "Jugoskandika" Jezdimir Jezda Vasiljević finansirao je ovaj meč, izdvojeno je čak pet miliona dolara. Fišer je pobedio 10:5.
U Srbiji je ostao mnogo duže nego što je planirao jer su mu za vratom disale američke vlasti. Za svaki slučaj, promijenio je nekoliko lokacija - najčešće blizu granice sa Mađarskom. Zanimljivo, nekoliko mjeseci je proveo u Banji Kanjiža u čuvenom apartmanu 219. Krajem 1993. godine tiho je otišao u Mađarsku.
Vlada SAD optužila ga je tada zbog kršenja sankcija protiv Srbije (SRJ) što je Fišer javno ismijao doslovno pljunuvši na tekst optužbe. Poreska uprava SAD je izdala potjernicu za Fišerovo hapšenje.
Novac od nagrade već je bio prebačen u Mađarsku, a on je odmah za njim došao u Budimpeštu. Tu je ostao nekoliko godina, a zatim se preselio u Japan, gdje je odležao osam meseci u zatvoru, čekajući ekstradiciju u Ameriku. Nakon niza pregovora i diplomatskih intervencija završio je na Islandu. Tamo je dobio državljanstvo 2005. godine i tako je izbjegao deportaciju.
Umro je u januaru 2008. godine.