Serija utakmica bez pobjede, započeta remijem u "vječitom derbiju", a nastavljena porazima u naredna četiri kola, najgora je Partizanova u posljednje tri decenije.
Poraz koji je Partizan doživio u nedjelju u Kruševcu bio je četvrti uzastopni ovog proljeća i peta utakmica bez pobjede za "parni valjak".
Remi sa Crvenom zvezdom (1:1) početkom marta bio je uvod u katastrofalnu seriju započetu protiv niškog Radničkog u Beogradu (1:0), a nastavljenu u duelima sa Voždovcem (1:0) "na krovu", subotičkog Spartaka u Humskoj (3:1) i Napretka u Kruševcu (1:0).
"Crna serija", koja nije zaustavljena ni nakon odlaska Zorana Mirkovića sa klupe Partizana, ali ni po postavljanju Žarka Lazetića za vršioca dužnosti prvog trenera, odnosno nedavno Sava Miloševića za šefa stručnog štaba, nije najveća koja se Partizanu dogodila u nacionalnom šampionatu.
Partizan sličnih nije imao dok je postojala zajednica Srbije i Crne Gore, ali jeste u samostalnoj Srbiji i to prije 12 godina. Doduše, posljednja loša serija je gora, jer su crno-bijeli prvi put od raspada SFRJ pet utakmica bez trijumfa u "najjačem takmičenju".
U Prvoj saveznoj ligi velike Jugoslavije, Partizan je s vremena na vrijeme upadao u velike krize. Najveći niz bez pobjede bio je deset utakmica, a samo je jednom vezao pet poraza. Dogodilo se i to da "parni valjak" čak na sedam uzastopnih mečeva ne postigne gol...
Sezona 1950/1951 – PET PORAZA U NIZU
Partizan je prvi put u prvenstvu vezao pet poraza. Ekipa koju je vodio Ilješ Špic - 17. juna 1951. pobedila je Crvenu zvezdu 6:1, a onda su kola krenula nizbrdo .
Spartak je u Subotici slavio 2:1, šabačka Mačva u Beogradu 3:0, zatim je Borac iz Zagreba kod kuće pobedio crno-bijele 2:1, Sarajevo je glavnom gradu trijumfovalo 2:1, da bi neuspješna serija bila okončana porazom u Zagrebu od Dinama 2:0. Ni šesti uzastopni meč Partizan nije dobio, ali je protiv BSK-a kao domaćin osvojio bod.
Sezona 1956/1957 – ČETIRI PORAZA
Partizan je te godine završio kao četvrti tim na tabeli. Bolji rezultat nije ostvaren prije svega zbog velike krize od petog do osmog kola. Porazi od Budućnosti (2:1), Dinama iz Zagreba (4:3), Vardara (3:2) i Radničkog iz Beograda (3:1) ostavili su crno-bijele iza Zvezde, Vojvodine i Hajduka. Pokušali su Beograđani i sa promjenom trenera, jer je umesto Kirila Simonovskog postavljen Florijan Matekalo.
Smjena trenera u prvenstvu nije donijela mnogo, ali jeste u Kupu, koji pripao "parnom valjku".
Sezona 1965/1966 – DEVET U NIZU BEZ POBJEDE
U najuspješnijoj Partizanovoj evropskoj sezoni, kada je igrao finale Kupa evropskih šampiona sa Real Madridom, u Prvoj saveznoj ligi je malo toga štimalo. "Valjak" je do sredine aprila igrao po principu toplo-hladno, a onda je uslijedio niz od čak devet utakmica bez pobjede.
Veliki uticaj imao je i pad morala posle poraza od "kraljevskog kluba".
Upravo je ta kriza i bila osnovni razlog što je klub iz Humske završio na 11. mjestu. Partizan su prvo pobijedili Vojvodina (1:0), Velež u Beogradu (3:2), pa Željezničar u Sarajevu (3:1). Zatim su crno-bijeli odigrali dvije neriješene utakmice, kod kuće sa Hajdukom (1:1), pa u Nišu (0:0), a onda su uslijedila još tri poraza – OFK Beograd u Humskoj (2:0), Crvena zvezda (2:1) i Olimpija (2:1). Sezona je završena remijem u Skoplju (2:2).
Trener je bio Abdulah Gegić.
Sezona 1970/1971 – ČETIRI PORAZA I REMI
Partizan je ostao bez Evrope, jer je u prvenstvu bio tek peti, a takmičenje u Kupu završio je u prvom kolu, pošto je eliminisan nakon lošijeg izvođenja penala od Napretka iz Kruševca.
Ekipa koju je selektirao Gojko Zec bila je bolje plasirana od Crvene zvezde, ali lošija od OFK Beograda, koji je kao četvrti, sa istim brojem bodova kao "valjak" izborio nastup u Kup UEFA.
Partizan je bez Evrope, pa čak i titule ostao jer je od 24. pa do posljednjeg 34. kola osvojio svega šest bodova, a posljednjih pet utakmica nanizao je četiri poraza i remi. Redom je gubio od Borca u Banjaluci (1:0), Zvezde u Humskoj (2:0), Bora u gostima (2:0) i Hajudka u Beogradu (4:3). Partizan je vodio 3:0, golovima Živaljevića, Vukotića i Marića, ali su Splićani i pored toga osvojili dva boda i titulu poslije 16 godina.
U posljednjem kolu Partizanu je za plsman u Kup UEFA bila potrebna pobjeda u Novom Sadu, ali je duel sa Vojvodinom završen 3:3.
Sezona 1978/1979 – ČETIRI PORAZA, DVA REMIJA, PORAZ
Ante Mladinić, Florija Matekalo i Jovan Miladinović smjenjivali su se redom na klupi Partizana, ali posrtanje velikana ništa nije moglo da zaustavi. Crno-bijeli su igrali definitivno najlošiju sezonu u istoriji, iako su u nju ušli kao branioci titule.
Partizan je imao solidan početak i sa 15 osvojenih bodova poslije 14 kola bio u gornjem dijelu tabele. Međutim, od 26. novembra počinju problemi i sunovrat na tabeli. Ređaju su porazi, koje je s vremena ne vrijeme prekidala po koja pobjeda i to po pravilu kod kuće. Najvažnija je ona protiv Budućnosti (4:2) u poslednjem kolu, kada je izboren opstanak u Prvoj ligi.
"Valjak" je bio 15. sa 29 bodova, a Zagreb, koji se preselio u Drugu ligu – 17. sa 28.
Partizan je te sezone, od 20. do 26 kola, od kraja marta do početka maja, odigrao sedam utakmica zaredom bez pobjede, sa samo dva remija: Hajduk (2:0), Željezničar (2:0), Dinamo Zagreb (1:0), Radnički Niš (1:0), Borac Banjaluka (0:0), Osijek (0:0) i Velež (4:1). Izgubili su Beograđani ubjedljivo u Mostaru, ali su konačno prekinuli niz od šest utakmica bez postignutog gola.
Zanimljivo da su crno-bijeli stigli do finala Kupa, gde su posle dve odigrane utakmice čestitali Rijeci.
Sezona 1979/1980 – SEDAM UTAKMICA BEZ DATOG GOLA
Na tabeli za nijansu bolja, ali po lošim nizovima još gora Partizan se opet mučio i jedva sačuvao prvoligaški status.
Već na početku se vidjelo da od titule i značajnije uloge neće biti ništa. Novi trener Josip Dubančić nije donio poboljašanje u igri.
Dinamo je u Zagrebu u prbvom kolu napunio mrežu crno-bijelih (5:1). u narednom kolu remizirali su u Humskoj sa Radničkim iz Niša (1:1), zatim "petardu" bez datog gola dobili u Skoplju od Vardara, pa odigrali kod kuće 0:0 sa Čelikom iz Zenice i crnu seriju završili porazom u Kruševcu 1:0.
Katastrofalno stanje u Partizanu potvrđeno je i poslije trijumfa nad Rijekom, jer je odmah uslijedila još jedna serija neuspjeha – protiv Sarajeva na Koševu (2:2), poraz u Titogradu od Budućnosti (2:0), remi na "JNA" sa Osijekom 0:0 i "šamar" u Tuzli od Slobode (2:0) .
Nekako se Partizan stabilizovao i do 15. maja bilježio promjenljive rezultate, koji su ga i sačuvali u Prvoj ligi, jer ono što je uslijedilo u posljednjih osam kola bilo je senzacionalno loše. Nijedna pobjeda i pet poraza!
Partizan je doživeo četiri poraza u nizu: u Osijeku 1:0, U Banjaluci 1:0, u Humskoj od Veleža 1:0 i u Ljubljani od Olimpije 2:0. Zatim tri remija – kod kuće sa Vojvodinom 0:0, na Grbavici protiv Želje 0:0, a bez golova je okončan i meč sa Crvenom zvezdom na "JNA". Jedna od najgorih sezona završena je ubjedljivim porazom u Splitu od Hajduka 4:1.
Partizan NA SEDAM uzastopnih utakmica NIJE postigao gol. Završio je na 13. mjestu sa 32 boda, tri više od Osijeka ispod crte.
Sezona 1980/1981 – DESET U NIZU BEZ POBJEDE
Ekipu je trenirao Tomislav Kaloperović, a Partizan se poslije dvije turbulentne sezone polako stabilizovao. Štaviše, nakon 19 kola imao je odličnih 25 bodobva i borio se za vrh. Međutim, u narednih 15 crno-bijeli su ostvarili samo jednu pobjedu, kojom je prekinut niz od deset zaredom bez trijumfa, što do danas predstavlja negativan rekored po broju uzastopnih utakmica u prvenstvima bez pobjede.
Sezona 1988/1989 – PENALI KAO SPAS, DEVET U NIZU
Bila je to sezona kada je Partizan posle 32 godine osvojio Kup, ali ekipa koju su trenirali, prvo Fahrudin Jusufi, pa kasnije Momčilo Vukotić u prvenstvu nije blistala. Crno-bijeli devet utakmica u nizu nisu uspjeli da pobijede posle 90 minuta, ali su, ipak, protiv Rijeke i Sarajeva upisali po bod nakon boljeg izvođenja penala (tih godina su u slučaju remija ekipe šutirale penale. Pobjednik je dobijao bod).
Sezona 1989/1990 – POSLJEDNJA ČETIRI PORAZA U NIZU U SFRJ
Partizan je te sezone promijenio trojicu trenera. Počeo je Vukotić, naslijedio ga je Ivan Golac, a završio ju je Nenad Bjeković, koji je već obavljao funkciju sportskog direktora.
Posljednji veći niz poraza u ligi SFRJ dogodio se od 3. do 25 marta 1990. Nakon dvije startne proljećne pobjede protiv Budućnosti i Sarajeva, Partizan je poražen od Rada u Humskoj (2:0), pa Olimpije u Ljubljani (5:1), Crvene zvezde (2:0) i Dinama u Zagrebu (2:1).
Sezona 2006/2007 – PRVI "ŠAMAR" OD RASPADA
Raspadom SFRJ znatno je oslabljeno i najjače fudbalsko takmičenje u SR Jugoslaviji. Glavnu riječ vodili su Partizan i Crvena zvezda, bili su dominantni, pa su i loši rezultati u nizovima izostali. Prvi put od 1990. godine Partizan je vezao četiri poraza u ligi samostalne Srbiji.
Miroslav Đukić je na polusezoni preuzeo već prežaljeni Partizan. Poslije pobjede u derbiju 4:2 činilo se da je čudo moguće, ali su "šamari" od Hajduka u Kuli (3:0), Zvezde (2:1), Bežanije (2:1) i Vojvodine (2:0) otrijeznili sve u Humskoj. Promjene u vrhu kluba uslijedile su na kraju sezone, a novi sportski direktor je doveo igrače s kojim je "parni valjak" započeo dominaciju u srpskom fudbalu narednih šest godina.