Fudbaleri berlinske Herte na dobrom su putu da poslije skoro 80 godina osvoje titulu šampiona Njemačke
Fudbaleri berlinske Herte na dobrom su putu da poslije skoro 80 godina osvoje titulu šampiona Njemačke, i to u vrijeme kada grad u novembru bude proslavljao dvije decenije od pada Berlinskog zida.
Herta je posljednju titulu nacionalnog prvaka osvojila još 1931. godine, 30 godina prije nego što je Berlinski zid i izgrađen.
Klub je prethodno važio za jedan od najboljih u Njemačkoj, u finalu nacionalnog prvenstva je od sredine 20-ih do ranih 30-ih igrao šest puta uzastopce, a 1930. i 1931. je uspio i da stigne do trijumfa.
Tim, koji je osnovan krajem 19. vijeka i koji je nazvan po parobrodu, potom je zapao u krizu, pošto je 1933. godine Adolf Hitler došao na vlast, a nacisti zaposjeli rukovodeće pozicije u Herti.
Situacija se dodatno pogoršala tokom Drugog svjetskog rata u kome su bombe pogađale klupski stadion "Plumpe", a potom savezničke snage raspustile klub.
Proslavljeni trener Helmut Šen, koji je kasnije, 1974. godine, predvodio reprezentaciju Zapadne Njemačke do titule svjetskog prvaka, četiri godine je radio kako bi obnovio klub, dovodeći igrače koji su bježali iz Istočne Njemačke.
Herta je ponovo počela da se takmiči pod svojim imenom, ali je izgradnja Berlinskog zida stvorila novi, veliki problem.
Na hiljade navijača Herte našlo se na pogrešnoj strani Zida, a vrtoglavi razvoj fudbala u Zapadnoj Njemačkoj zaobišao je klubove na istoku zemlje.
Herta je, iako se našla u dijelu Berlina pod upravom zapadnih saveznika, bila izolovana od Zapadne Njemačke, što nije bilo privlačno za fudbalere.
Klub je zato 1965. nudio i nelegalne isplate, ali je ubrzo uhvaćen. "To je bila uobičajena praksa i za ostale klubove", rekao je novinar i istoričar Herte Mihael Jan, koji je napisao nekoliko knjiga o ovom berlinskom klubu. "Herta je, međutim, jedina bila uhvaćena".
Tim je bio pogođen i ogromnim skandalom sa lažiranjem ishoda utakmica 1971. godine. Kažnjeno je čak 15 igrača, neki samo novčano ali neki i doživotnom zabranom igranja.
Herta je zapala u dug od šest miliona tadašnjih maraka zbog čega je bila prinuđena da proda stadion "Plumpe". Ekipa je nastavila da igra na Olimpijskom stadionu u Berlinu.
Početak je bio dobar, pošto je tim predvođen talentovanim "vezistom" Erihom Berom dva puta igrao u finalu nacionalnog Kupa i jednom u polufinalu Kupa UEFA.
Uslijedio je, međutim, novi pad, a Herta je godine provela nastupajući u nižim ligama. Na ogromnom Olimpijskom stadionu bodrilo ih je svega po nekoliko hiljada ljudi. "Stadion je bio toliko velik, a toliko prazan da ste mogli da čujete navijače kako razgovaraju", pisao je Jan.
Herta je izgubila dvije generacije navijača. Jednu kada je izgrađen Berlinski zid, koji je prepolovio navijačku bazu kluba, a drugu zato što je toliko dugo igrala u nižim ligama.
Dva dana poslije pada Berlinskog zida novembra 1989. godine, oko 11.000 navijača Herte iz Istočne Njemačke pohrlilo je na Olimpijski stadion da bi poslije skoro 30 godina posmatralo utakmicu omiljenog tima.
Klub je, ipak, samo povremeno nastupao u Bundesligi, pošto mu je bila potrebna čitava decenija da bi izašao iz finansijskih problema i postao redovan učesnik elitnog njemačkog takmičenja.
Herta se, ipak, izborila i za priliku da se 1999. godine oproba u najkvalitetnijem evropskom takmičenju - Ligi šampiona. Velika zasluga za novije uspjehe kluba pripada generalnom menadžeru Diteru Henesu, nekadašnjem igraču Bajerna iz Minhena.
"Uticaj Henesa je ogroman. Preporodio je klub, uveo je profesionalan način rada. Vratio ga je na prave staze", ocijenio je Jan.
Uprava kluba se nije zalijetala postavljanjem neralnih ciljeva, ali su rezultati postajali sve bolji, a rasla je i posjeta na Olimpijskom stadionu gdje utakmicama Herte sada redovno prisustvuje oko 70.000 ljudi.
(Beta)