Pet mečeva, četiri pobjede, 12 bodova i prvo mjesto "orlova" u Grupi 7 na pola puta ka Mundijalu. Brojke, koje prijaju svakom srpskom navijaču!
A, prija i igra. Prija i odnos fudbalera prema srpskom nacionalnom dresu.
Generalno, o reprezentativnom fudbalu u Srbiji od početka kvalifikacija za SP 2010. godine u Južnoj Africi gotovo da se jednobrazno afirmativno piše i govori. Možda i previše, jer su svi blizu euforije i već se vide na SP.
U subotu uveče u Konstanci pobijeđena je Rumunija i to je zaista Velika, Važna i Vrijedna pobjeda srpskih fudbalera, ali pogrešno bi bilo reći da je sve što se ticalo srpske reprezentacije na tom meču bilo sjajno i bajno, neponovljivo, živopisno, za anale.
Nije.
Griješili su, na trenutke se panično branili, jednom umalo, a drugi put zaista bili kažnjeni za gubitak posjeda na svojoj polovini, drugi gol postigao je igrač sam kao duh na pet metara od srpske gol crte...
Jedan od onih ko poslije tri boda u Rumuniji i surove eliminacije komšija iz trke za vrh tabele (osim ako se ne dogodi neko čudo do oktobra ove godine), nije pao u "sevdah" bio je kapiten Dejan Stanković. On kaže: "Dobro je, može bolje".
"Dobro smo odigrali, istina mnogo bolje u prvom poluvremenu, ali u ovakvoj utakmici teško da može svih 90 minuta da se igra konstatno dobro. Bilo je teško na kraju, ali nismo se pogubili, već smo završili posao kako je trebalo", prisjetio se as Intera neorganizovane odbrane gola u poslednjih desetak minuta meča, kod rezultata 2:3.
On je zadovoljan što je srpska reprezentacija uradila ono što najbolje radi i to naplatila sa tri gola: kontra i prekid.
"Nezgodna smo ekipa, naročito u gostima, jer brzim kontranapadima možemo mnogima da nanesemo štetu. Ali, neka ostane na tome, da se ne zanosimo sada da smo najbolji na svijetu. U svaku utakmicu ulazimo kao da je poslednja i odlučujuća, jer samo tako mogu da se igraju kvalifikacije i tako će biti i u narednim mečevima", upozorava Stanković i dodaje:
"Ne bismo smjeli da poletimo. Ovo nije naš maksimum, mi rastemo zajedno sa rezultatima".
Jovanović: Nismo odigrali veliku utakmicu
Takav, pravi stav ima i Milan Jovanović. Nije u sjajnoj formi zbog problema sa zdravljem koje je imao nedavno, ali je trčao, borio se i bio nagrađen tako što se lopta poslije šuta Miloša Krasića od stative odbila pravo njemu na ljevicu za 0:1.
"Moram da kažem nešto što možda ne bi trebalo. Selektor Radomir Antić na jednom od sastanaka pred utakmicu rekao nam je da velike mečeve, kakav je bio i ovaj, odlučuju male stvari, greške, prekidi... I vidjeli ste, davali smo golove poslije prekida. Drago mi je što sam postigao gol, Bog mi je pomogao da nadoknadim sve što sam nekada gubio, a sve mi je još draže, jer smo pobijedili velikog rivala", otkrio je pikantne detalje Jovanović.
Ali...
"Nismo odigrali veliku utakmicu, u drugom poluvremenu maltene nismo ni šutnuli na gol, ali smo postigli jedan. Pokušavali smo da sačuvamo glavu i uspjeli smo u tome. Treba biti skroman, ali evidentno je da smo mnogo napredovali", sumirao je napadač Standarda meč u kojem je Srbija vodila sa 2:0 i 3:1, pa opet žestoko morala da se brani 20 i više minuta da sačuva tri boda.
Ipak, ono što će se poslije nekog vremena ostati, kada meč sa Rumunijom zamijene detalji sa nekih drugih duela, već onih u junu sa Austrijancima u Beogradu i Faranima na njihovim ostrvima, je rezultat i uvijek je tako. Godine 1977. Srbija je pobijedila Rumune u Bukureštu sa 6:4 i ko se danas sjeća propusta odbrane u četiri primljena gola?
Doduše, tada "orlovi" nisu otišli na SP, ali sada su jako blizu toga.
"Moramo da ostanemo čvrsto na nogama, jer smo tek na pola puta. Osvojili smo tri velika boda. Zahvalio bih se navijačima na podršci i pozvao ih da budu uz nas i u narednim utakmicama", rekao je Nikola Žigić, koji je odlaskom iz Valensije na pozajmicu u Rasing vratio fizičku snagu, kondiciju, startnost i osjećaj za gol.
Nije ga dao Rumunima, ali svaka duga lopta srpske odbrane i veze ka njemu, bila je potencijalna šansa, a dobro je funkcionisala njegova saradnja sa nekadašnjim kolegom iz špica Crvene zvezde, Markom Pantelićem.
Epitet igrača utakmice, svakako, pripada Milošu Krasiću, koji je bio akter kod sva tri gola srpskog tima. Ne treba napominjati da je Nemanja Vidić bio "standardan", a u njegovom slučaju to znači - neprelazan. Jedini propust je drugi gol Rumuna, odnosno loše markiranje Stoike na petercu.
"Dobro smo se pripremili za meč u Rumuniji, uspjeli smo da predvidimo neka dešavanja na terenu i znali da iskoristimo kvalitet koji imamo. Ova pobjeda, velika pobjeda, izbacuje nas u prvi plan u ovim kvalifikacijama", rekao je Krasić, poslije čijeg je šuta Jovanović pogodio za 1:0, a na čije su centaršuteve iz kornera Stoika (autogol) i Branislav Ivanović pogađali mrežu Lobonca.