Miroslav Blažević se godinama borio sa zloćudnom bolešću i osjetio je da nema više snage.
Čuveni hrvatski trener Ćiro Blažević preminuo je u 88. godini, samo dva dana uoči rođendana. Nažalost, Blažević nije uspio da se izbori sa teškom bolešću i treći put. Rak mu je dijagnostikovan prvi put još 2011. godine, dvaput ga je pobijedio, međutim nažalost vraćao se i na kraju hrvatski trener nije imao više snage da se bori. I sam je predosjećao da mu se bliži kraj pošto je u više navrata, i u brojnim intervjuima, otvoreno govorio da se osjeća vrlo loše.
"Tako sam bolestan, tako mi je teško. Ova je**na bolest me je cijelog zaokupirala. Mučim se, patim se. Imam velike bolove, tako, eto...", rekao je kroz suze za hrvatski "Story" Blažević prije samo nekoliko dana, pa nastavio slomljenim glasom: "Noge me ne drže više od silne vode, idem na infuziju. Situacija je teška, da budem iskren. Vrlo, vrlo teška. Rak mi je otišao na sve kosti i na najgore i najopasnije mjesto - jetru. I uništava sve polako i sigurno".
TAKO SAM BOLESTAN, JAKO MI JE TEŠKO... Poslednje riječi Ćira Blaževića slamaju srce: "Rak uništava sve polako i sigurno"
Blaževića ćemo uvijek pamtiti po velikim uspjesima sa reprezetatcijom Hrvatske, koju je odveo do bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj, po tituli sa Dinamom koju su "modri" čekali duže od dvije decenije, po "teranju" Roberta Prosinečkog sa Maksimira u Crvenu zvezdu, ali i po uvijek zabavnim izjavama. Evo nekih od njih:
- "Nema ništa bolje od novinarskog posla. Imaš vlast, piješ ljudima krv na slamku i još te plaćaju za to"
- "Zlato moje, prehladio sam se, sreća da se nisam upiškio"
- "6:0 je veliki rezultat, ali to se još da izdržati, 7-0 je posebna blamaža"
-
"Najveći porok mi je pi*ka. Vagina je, da budem malo kulturan, čudna stvar. Zbog nje su se ratovi vodili, glave gubile. Dok ne dođe do tog parčeta mesa, čovjek hoće da poludi. Posle konzumacije obično se pokaje. Zato je nastala i ona narodna posle je*anja nema kajanja".
-
"Majka mi je željela da budem sveštenik. Poslušam je i odem u manastir. Tamo sam sreo prelijepu sestru, Aurora se zvala. Kad sam je spazio, sunce ti je**m, hašimaga (asocijacija za muški polni organ) je istog momenta skočio gledajući pod svodove manastira. Kažem sebi, Ćiro, ovo nije posao za tebe, svaki dan moraš da pariš oči i sekiraš ku**e i ne smiješ da je**š. Pobjegao sam iz manastira".
- "Drago mi je što više nisam homoseksualac" (nakon što je publika skandirala "Ćiro, Majstore" posle bronze)