• Izdanje: Potvrdi
Čitaoci reporteri

ČITAOCI REPORTERI

Videli ste nešto zanimljivo?

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne smije biti više od 25 MB.

Poruka uspješno poslata

Hvala što ste nam poslali vijest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

Miju Aleksića odveli na streljanje, stajao u redu: Pukom srećom preživeo, a poslednje godine života proveo u bolnici

Autor Ana Živančević

Mija Aleksić decenijama je zasmejavao generacije, a krio je tešku životnu priču.

 Miju Aleksića odveli na streljanje, stajao u redu Izvor: Youtube printscreen/ Centar film

Glumac Milosav Mija Aleksić bio je jedan od najpoznatijih glumaca bivše Jugoslavije, a publika ga je obožavala zbog njegovih upečatljivih komičnih uloga, poput one u filmu "Maratonci trče počasni krug". Ipak, iza njegovog vedrog lica krila se teška životna priča.

Rođen je u selu Gornja Crnuća, nedaleko od Gornjeg Milanovca, a kada je napunio deset godina, sa roditeljima Velimirom i Sinđom i sestrom preselio se u Kragujevac. Tamo je završio osnovnu školu i gimnaziju, a prve glumačke korake napravio je kao četrnaestogodišnjak, nastupajući u školskim predstavama.

Odveden na streljanje

Bezbržno detinjstvo prekinuo je Drugi svetski rat i nemačka okupacija. Jedan od najmračnijih dana tog perioda bio je 21. oktobar 1941. godine, kada su nacističke snage u znak odmazde streljale oko 3.000 ljudi u Šumaricama, među kojima je bilo i oko 300 đaka. Mija je pukom srećom izbegao tragičnu sudbinu svojih školskih drugova.

Tada je Mija Aleksić, tadašnji učenik Druge muške gimnazije, zajedno sa svojim drugovima odveden na streljanje, ali je nekim čudom preživeo. Učenici su bili raspoređeni po barakama, a kada je došao red na onu u kojoj se nalazio Aleksić, objavljeno je da je kvota od 3.000 streljanih već ispunjena, te je odmazda prekinuta. Preostalim zatvorenicima, među kojima je bio i Mija, dozvoljeno je da se vrate svojim kućama.

Iako ga je publika pamtila po osmehu i sjajnim komičnim ulogama, ova trauma ostala je duboko urezana u njegovom sećanju. Svoj glumački put započeo je 1943. godine kao član ansambla Srpskog narodnog pozorišta u Kragujevcu. Prve glumačke korake pravio je u manjim ulogama, igrajući u predstavama kao što su "Pokondirena tikva" Jovana Sterije Popovića i "Običan čovek" Branislava Nušića.

Napustio Pravni fakultet

Nakon rata, kratko je studirao na Pravnom fakultetu, ali je već posle godinu dana napustio studije i vratio se pozorištu u Kragujevcu, gde je počeo da dobija sve zahtevnije i ozbiljnije uloge.

U septembru 1949. godine, po naređenju, Mija Aleksić prelazi u Narodno pozorište u Beogradu. Njegova prva značajnija uloga bila je lik Alekse u predstavi" Laža i paralaža" Jovana Sterije Popovića. Te iste godine počinje da glumi i u tada veoma popularnoj radio-emisiji Veselo veče, u kojoj tumači lik Rafajla Rafa Maksića – komični lik koji će značajno uticati na dalji razvoj njegove glumačke ličnosti.

Prvi dugometražni film koji je snimio bio je Opštinsko dete (1953), u režiji Puriše Đorđevića.

Godina 1959. počinje teško – Mija doživljava ozbiljnu saobraćajnu nesreću. Ipak, ubrzo dobija ulogu Pometa u Dundu Maroju Marina Držića, u režiji Bojana Stupice, u kojoj briljira.

Ključni momenat u njegovoj karijeri bila je pojava televizije, naročito humoristična serija "Servisna stanica" (TV Beograd), autora Radivoja Lole Đukića i Novaka Novaka. Serija je emitovana uživo, trajala je dve godine i imala 19 epizoda. Mijin lik, v.d. Raka, osvojio je publiku, a njegov komični tandem sa Miodragom Petrovićem Čkaljom izazivao je salve smeha. Nakon toga, Mija i Čkalja postaju nerazdvojni komičarski par u brojnim serijama Radivoja Lole Đukića, među kojima se izdvaja i Ogledalo građanina Pokornog iz 1963. godine.

Od 1977. godine, Aleksić je u penziji, ali povremeno nastupa u filmovima. Godine 1982. ostvaruje jednu od svojih najupečatljivijih uloga – Aksentija Topalovića u kultnom filmu "Maratonci trče počasni krug".

Zbog srčanih problema, Miji Aleksiću su 1989. godine ugrađena dva bajpasa. Nezadovoljni postoperativnim tokom, lekari su ga operisali još jednom.

"S velikim strahom i zebnjom pristupio sam snimanju. Bojao sam se da mi se nešto ne dogodi, pa da čoveka dovedem u neprijatnu situaciju. Tokom poslednjih nekoliko godina više vremena proveo sam u bolnici nego kod kuće. Ali, izgleda da je rad dobra terapija i kako su dani odmicali, ja sam se osećao sve bolje. Iznenađen mojim rezultatima, lekar mi je rekao: Slušaj, Mijo, nema mi druge nego da ti prepišem još jedan film", rekao je on.

Legendarni glumac preminuo je 12 marta 1995. godine, a sahranjen je u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu

Možda će vas zanimati

Komentari 0

Komentar je uspješno poslat.

Vaš komentar je proslijeđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspjelo.

Nevalidna CAPTCHA