Trener novog šampiona ABA lige, Aleksandar Džikić, o dvorani SC Morača, navijačima, Evroligi, ambicijama, o ritualu dolaska u halu i tome zašto se skoro nikada ne slika sa ekipom
Podgorica je daleko od malog grada, ima sve što treba da ima - rekao je trener Košarkaškog kluba Budućnost Aleksandar Džikić u intervjuu za ekipu portala VICE koja je boravila u našem glavnog gradu.
Naravno, povod je istorijska titula “plavih” u ABA ligi, buđenje ljubitelja košarke koji su u međuvremenu zaboravili koliko je privlačna i šarmantna Kraljica igara, kao i 17 godina čekana Evroliga.
Beograđanin koji je postao heroj Podgorice, koji je mukotrpnim radom i harizmom kupio navijače, nije ni sanjao o tituli, kada je krajem avgusta dogovorio saradnju sa šampion iz Njegoševog parka.
“Nisam razmišljao u tom pravcu, jer je bilo sve nešto novo. Godina i po u Partizanu me stvarno potrošila, ostario sam deset godina”, rekao je 47-godišnji strateg.
A omiljeni “Džile” praktično cijelu sezonu ima neku rutinu ulaska u SC Morača - pojavi se na vrata između sektora devet i deset, a onda se stepenica spusti na parket i u salu.
“Ima razlike u odnosu na staru Moraču. Kad kažem staru, mislim na onu šampionsku kada je teren bio vruć. Posljednjih godina nije bilo tako, a dobra stvar je što smo uspjeli da napunimo dvoranu. To pričaju ljudi koji znaju bolje od mene. I to je sigurno uspjeh, jer smo probudili emociju”, zadovoljan je Džikić.
Bivši trener Partizana (radio i kao asistent), Beovuka, Olimpije, Krke, Lijetuvos Ritasa, selektor Makedonije i pomoćnik u Minesoti je praktično odrastao u Pioniru, kada je Partizan harao i zna šta je to nevjerovatna atmosfera. I Morača je u finišu aktuelne sezone bila grotlo.
“Vjerujem u sve što je dozvoljeno. Zna se na čemu sa rastao i koji je moj standard”, rekao je Džikić misliće na “crno - bijele”, gdje je radio kao asistent od 1999. do 2005. godine.
“Kada bi uspjeli da napravimo podršku kada ne igramo dobro, kada su loši trenuci, onda bi to bila ful podrška. Međutim, mi smo ovdje rasli sa drugom idejom, da je najvažnije da se pobijedi. U drugim krajevima Evrope, to nije pitanje života i smrti”.
Budućnost će izvjesno igrati Evroligu, a “plavi” imaju privilegiju da već polako misle na igrački roster koji će nastupiti u elitnom košarkaškom takmičenju.
“Svaki ozbiljan trener će reći da ne određuje on sastav, nego budžet. Tim smo sastavljali Dragan Bokan i ja. Mislim da nismo pogriješili. Prvo da vidimo je li Evroliga, kakav je format”, rekao je Džikić u intervjuu za VICE, prije nego što je stigla “dobrodošlica” iz Evrolige, a onda je na pitanje ‘kakvu bi košarku volio da igraš u Evroligi’ odgovorio u svom maniru sa osmjehom na licu…
“Ako bi mogao nekoga da pobijedim, ne bi bilo loše”.
Ambicija i motiv, dakle, neće biti problem, jer je to vladar Jadrana dokazao i ove sezone u ABA ligi i Evrokupu.
“Ne možeš da počneš sezonu i da kažeš ‘mi ne bismo’. Čekajte ljudi, što se takmičite onda. Ako ne griješim, mislim da format još nije poznat. Mislim da će se proširivati Evroliga. Ne mogu da vjerujem da će se sa 30 preći na 34 kola. I 30 je puno. E, sad da li će se dijeliti na dvije grupe. Kako će sve funkcionisati, ne znam”, jasan je Džikić, svjestan da će teren biti vruć.
“To sigurno”.
Kao što ima rutinu ulaska u dvoranu, tako šef sručnog štaba Budućnosti ima jedan običaj - ne slika se sa ekipom. Pretražite sve ovjekovječnje slavljeničke momente iz vrele subotnje večeri 14. aprila i teško ćete naći kreatora najvećeg uspjeha u zanimljivoj istoriji “plavog” kluba.
“Sklanjam se. Ako ne moram i ne slikam se sa ekipom. Nemam pojma u čemu je tu fora, moja majka ludi, ali lakše je ovako. Ne moraju da me brišu sa slika kad odem. Taj mir je došao kao posljedica onoga što sam naučio za godinu i po u Partizanu”, objašnjava Džikić, koji je finalnu seriju protiv Crvene zvezde, nakon što je šampiona počistio sa 3:1, završio sa muzikom iz kultne serije “Otpisani”.
“Tako sam se osjećao. Otpisani su u redu”, podvukao je otpisani sin Beograda, koji je sezonu potpisao na podgorički način.