Pregovori SAD i Irana mogli bi uticati na cijene nafte i gasa u Evropi, ali dugoročne posledice ostaju neizvjesne.
Uprkos velikom padu cijena nafte nakon što su SAD i Iran potvrdili dvonedeljni prekid vatre, Evropa možda još uvijek neće moći da odahne zbog dugoročnih posledica po snabdijevanje energijom od kojeg ovaj blok u velikoj mjeri zavisi.
Rat sa Iranom i de fakto zatvaranje Ormuskog moreuza izazvali su najveći prekid u snabdijevanju u istoriji globalnog tržišta nafte, navodi Međunarodna agencija za energiju (IEA). Očekuje se da će napadi na postrojenja u Persijskom zalivu imati višegodišnji uticaj na snabdijevanje gasom.
Evropa je značajno pogođena, iako nabavlja samo mali dio svoje nafte i gasa direktno kroz Ormuski moreuz, koji su iranske snage efektivno kontrolisale i uglavnom blokirale sve do prekida vatre.
Otvaranje moreuza bio je dio sporazuma o prekidu vatre o kojem se nije moglo pregovarati, jer je ova ključna tačka neophodna za globalne isporuke nafte i tečnog prirodnog gasa (LNG). Prema podacima IEA, u 2025. godini kroz moreuz je dnevno prolazilo skoro 15 miliona barela sirove nafte. Od toga je oko 600.000 barela dnevno, ili samo četiri odsto, bilo usmjereno ka Evropi, u poređenju sa dnevnim potrebama EU od 13 miliona barela.
Uprkos tome, malo je vjerovatan brz pad cijena goriva u Evropi, čak i ako bi nakon prekida vatre bio postignut mirovni sporazum.
"Čak i da mir nastupi sutra, u doglednoj budućnosti se nećemo vratiti u normalu", izjavio je prošle nedelje evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen.
Kako globalne cijene utiču na evropski uvoz
Prema podacima Evrostata, EU uvozi 80–85 odsto svoje nafte od širokog spektra dobavljača. SAD su najveći dobavljač, sa udjelom od 15,1 odsto po vrijednosti, a slede Norveška i Kazahstan.
Većina globalne trgovine sirovom naftom vezana je za cijenu nafte tipa Brent, koja predstavlja glavni međunarodni referentni pokazatelj.
Cijene za isporuke za naredni mjesec porasle su sa 72–73 dolara po barelu prije rata na skoro 120 dolara na vrhuncu, prije nego što je dogovoren prekid vatre. Čak i nakon primirja, cijena se u sredu kretala oko 93 dolara.
Evropske cijene gasa su takođe u porastu od 28. februara, kada je počeo rat. Terminski ugovori (fjučersi) su skočili na 50 eura po megavat-satu (MWh) sa oko 35,5 eura pre rata, dostigavši vrhunac od 61,93 eura/MWh 19. marta. Cijena se nakon prekida vatre u sredu stabilizovala na oko 44 eura/MWh.
Kako se globalne cijene prelivaju na evropske potrošače
U mnogim evropskim zemljama, cijene električne energije diktira najskuplji izvor, a to je često gas.
"Rastuće cene gasa utiču na britanske i evropske račune za energiju, kako kroz direktne troškove gasa, tako i kroz povećane troškove proizvodnje struje u elektranama na gas", rekao je Itan Tilkok, stručnjak za britansko i evropsko tržište gasa u kompaniji ICIS, za Euronews Business pre prekida vatre.
Fiksni ugovori i državna podrška mogu odložiti ili ublažiti ovaj udarac. U Njemačkoj, veleprodajne cijene gasa na holandskoj berzi (TTF) utiču na cijene struje sa oko 40 odsto, a na cijene gasa za domaćinstva sa oko 50–60 odsto, dok ostatak čine porezi, mrežne naknade i administrativni troškovi.
Kada je riječ o nafti, francuska centralna banka procenjuje da povećanje cena rafinisanih goriva od jedan odsto dovodi do rasta cijena goriva pre oporezivanja od oko 0,75 odsto i rasta od oko 0,3 odsto na benzinskim pumpama, u zavisnosti od poreza.
Rast cijena sirove nafte od 10 dolara dodaje otprilike 3 do 6 evrocenti po litru za evropske potrošače, u zavisnosti od nacionalnih poreskih sistema. Važan je i kurs valuta: s obzirom na to da se nafta trguje u američkim dolarima, slabiji evro povećava troškove čak i kada su referentne cene nepromenjene.
Kako bi ograničili rast cena, ministri iz Italije, Nemačke, Španije, Portugala i Austrije zatražili su od EU da razmotri uvođenje poreza na ekstraprofit energetskih kompanija.
Šta treba da se desi da bi cijene pale
Evropa ima na raspolaganju određene alate za ublažavanje pritiska, uključujući strateške rezerve — dio od 400 miliona barela IEA - kao i nacionalne mere poput smanjenja poreza, subvencija i racionalizacije potrošnje.
Međutim, "ovo može samo privremeno ublažiti situaciju", rekao je Andrej Kovatarju, viši saradnik u Globalnom energetskom centru Atlantskog saveta.
IEA procenjuje da su zalivske zemlje zbog prekida smanjile proizvodnju nafte za najmanje 10 miliona barela dnevno, što je oko 10 odsto globalne potražnje. Međutim, fizička ponuda je samo deo priče; neizvesnost takođe igra ključnu ulogu.
Postoji "velika premija rizika vođena neizvijesnošću, ali takođe primećujemo veliki stvarni poremećaj u tokovima i proizvodnji – tako da ne posmatramo tržište koje je vođeno isključivo psihološkim faktorima", istakao je Kovatarju.
Šta gura cijene nafte nagore
Pored brige o snabdijevanju, trgovci prate i premije osiguranja od ratnog rizika i vozarine za tankere, koji su ključni za isporučenu cijenu sirove nafte.
Troškovi transporta su drastično porasli. Baltički indeks tankera za prljave terete (Baltic Dirty Tanker Index) dostigao je rekordnih 3.737 poena 27. marta, u poređenju sa oko 1.000 tokom većeg dela prošle godine. Nakon prekida vatre, u sredu poslepodne je pao na nešto iznad 2.000 poena.
Tokom aktivnih napada u martu, premije osiguranja od ratnog rizika za brodove koji idu u Zaliv učetvorostručile su se na jedan odsto vrednosti broda za sedmodnevno pokriće, prema podacima agencije S&P Global.
Povratak na predratni nivo mogao bi potrajati nedeljama ili mjesecima, zahtevajući trajni mir i dokaz o bezbednom tranzitu. Prema riječima Kovatarjua, čak i u slučaju mirovnog sporazuma, kontinuirani pad potrošačkih cijena u Evropi trajao bi mjesecima, jer obnavljanje zaliha zahtjeva vrijeme. Istovremeno, ponuda ostaje ograničena, nakon što je više od 40 energetskih objekata širom regiona ozbiljno oštećeno.
Čak i nakon sklapanja mira, popravke bi mogle potrajati mesecima ili godinama, održavajući ponudu ograničenom i cijene visokim.
Zašto bi cijene gasa mogle ostati visoke
Tokom proteklih skoro šest nedelja, veliki dio globalnog snabdevanja LNG-om iz Zaliva je ili izgubljen ili blokiran, usled prekida proizvodnje i gotovo potpunog zastoja pošiljki kroz moreuz, a sve je povezano sa ratom u Iranu.
Katarovo postrojenje Ras Laffan, najveće LNG postrojenje na svijetu, je oštećeno. Kompanija QatarEnergy proglasila je "višu silu" (force majeure) za neke ugovore nakon što je isključila 17 odsto proizvodnje, a očekuje se da će oporavak trajati i do pet godina.
Prema Tilkoku, čak i kada se Ormuski moreuz otvori i tranzit svih plovila nastavi, tržišta gasa bi i dalje mogla da se "suoče sa smanjenom ponudom u poređenju sa predratnim nivoima zbog smanjene fizičke dostupnosti iz Katara".
Evropa nabavlja oko osam odsto svog LNG-a iz Katara i trenutno ima dovoljno zaliha, ali konkurencija postaje sve oštrija kako se skladišta dopunjavaju. Oko 40 odsto evropskog gasa dolazi u obliku LNG-a, što kontinent čini ranjivim na globalne poremećaje.
"Evropa se u velikoj meri oslanja na LNG, a to je globalno tržište, što znači da poremećaji na drugim mestima mogu smanjiti količinu LNG-a dostupnog Evropi", naveo je Tilkok. Konkurencija sa Azijom za preostale zalihe mogla bi da podigne cijene na viši nivo.
Šta se dešava nakon mirovnog sporazuma
Kao što se i očekivalo, prekid vatre je odmah ohladio referentne vrijednosti; fjučersi za Brent i WTI za isporuku narednog mjeseca pali su za više od 14 odsto, odnosno 16 odsto do srede popodne. Međutim, ovaj nivo je i dalje 20 dolara iznad predratne cijene barela.
Što se tiče gasa, cijene su pale sa kriznih maksimuma, ali se očekuje da će ostati iznad predratnog nivoa.
"Donja granica je vjerovatno viša nego prije krize, jer Evropa mora da dopuni svoja ispražnjena skladišta, pa su cijene iznad 40 evra/MWh ubedljiv kratkoročni scenario nakon dogovora", dodao je Kovatarju.
Tržišta pažljivo prate kako Iran i SAD rešavaju sukob i kreću se ka postizanju mirovnog sporazuma.
"Ako sporazum bude potpisan, Iran bi mogao relativno brzo da vrati dodatne količine na tržište, posebno ako ne bude novih razaranja naftne infrastrukture Teherana prije nego što se dogovor postigne", objašnjava Kovatarju.
Ipak, mnogo toga zavisi od detalja samog mirovnog sporazuma. Ukoliko on ostavi prostora za neizvesnost, cijene bi mogle ostati visoke zbog stalnih rizika, uključujući troškove transporta i osiguranja, "zbog čega je percipirana trajnost sukoba jednako važna kao i sam dogovor", zaključio je Kovatarju.
(Euronews/MONDO)