Ovako Izrael lovi moćnike Irana: Evo kako je Laridžani prkosio dželatima četiri dana pred likvidaciju

Ali Laridžani, ključni iranski bezbjednosni zvaničnik, ubijen je u izraelskom napadu, što označava novu fazu rata protiv Irana.

To je bio njegov prvi javni nastup u ratu Izraela i SAD protiv Irana u kojem je on bio dobro poznata meta.

"Hrabri ljudi. Hrabri zvaničnici. Hrabri lideri. Ovakvu kombinaciju je nemoguće pobijediti", napisao je Laridžani kasnije na društvenoj mreži X.

Volstri džurnal (WSJ) u eksluzivnom tekstu o tome kako "Izrael lovi pripadnike iranskog režima u njihovim skrovištima, jednog po jednog", navodi da je četiri dana kasnije Laridžani već bio mrtav.

U utorak rano ujutru, izraelske obavještajne službe pronašle su Laridžanija sa drugim zvaničnicima u skrovištu na obodu Teherana i ubile ga u raketnom napadu.

Istog dana uslijedio je još jedan udarac.

WSJ navodi da su, zahvaljujući dojavi običnih građana, Izraelci otkrili gdje se nalazi Golamreza Sulejmani, komandant ozloglašenih paravojnih snaga Basidž.

Bio je u šatoru sa nekoliko svojih najbližih saradnika u šumom pokrivenom dijelu Teherana, lokaciji na koju su bili primorani da se povuku nakon što su im baze uništene tokom nekoliko ranijih dana.

Ubrzo je i on ubijen.

Hiljade meta, hiljade žrtava

Od samog početka rata, izraelski i američki lideri su jasno stavili do znanja da cilj nije samo vojna pobjeda, već i stvaranje uslova za kolaps iranskog režima.

Atentati na ključne ličnosti u utorak predstavljaju važnu prekretnicu u toj strategiji.

Prema dokumentima koje je dobio WSJ, Izrael sprovodi izuzetno opsežnu i sistematsku kampanju.

Cilj nije samo uništavanje infrastrukture, već demontaža cijelog bezbjednosnog aparata - od vrha do najnižih nivoa.

Do sada je oko 10.000 projektila ispaljeno na hiljade meta, uključujući više od 2.200 povezanih sa Revolucionarnom gardom, Basidžom i drugim bezbjednosnim strukturama.

Procjene ukazuju na hiljade mrtvih i ranjenih.

Izraelska taktika se zasniva na stalnom pritisku: snage bezbijednosti se prvo tjeraju iz svojih sjedišta, zatim prate do mjesta okupljanja, a zatim do improvizovanih skrovišta gdje ponovo postaju mete.

Cilj je da se iscrpe, destabilizuju i pokažu stanovništvu da više nisu nedodirljivi.

Podjela uloga

WSJ navodi da je rat započeo snažnim udarcem u samo srce režima ubistvom vrhovnog vođe Alija Hamneija, a u saradnji sa SAD brzo su uništeni ključni raketni sistemi i PVO Irana.

Nakon toga, došlo je do jasne podjele zadataka.

Dok su se SAD fokusirale na vojnu i industrijsku infrastrukturu, Izrael je preuzeo operacije usmerene na unutrašnju kontrolu režima - policiju, specijalne snage i paravojne formacije.

Već drugog dana, izraelski avioni su počeli sistematski da uništavaju komandne centre Revolucionarne garde, Basidža i specijalne policije.

Izvor: Hossein Fatemi/MEI / Sipa Press / Profimedia

Svi su bili meta - od elitnih jedinica zaduženih za zaštitu prijestonice do lokalnih policijskih stanica u teheranskim kvartovima.

Kako su im baze uništavane, iranske vlasti su aktivirale rezervni plan: okupljanje snaga u sportskim objektima.

Ali izraelska obavještajna služba je brzo otkrila taktiku.

Izrael je pratio pokrete i čekao da se objekti popune, a zatim ih je napao.

Među najtežim udarcima bio je napad na stadion Azadi, gdje su ubijene stotine pripadnika snaga bezbijednosti i vojske.

Slične scene su zabilježene i na drugim lokacijama, gdje su nakon udara tijela pripadnika bezbijednosti ležala ispred zgrada.

Istovremeno, bolnice su bile preplavljene ranjenicima.

Prema svjedočenjima, snage bezbijednosti su čak i potiskivale civile kako bi napravile mjesta za svoje ljude.

Iranske vlasti su javno prikazivale napade kao udare na civilne mete, dok su prikrivale prisustvo snaga bezbijednosti na tim lokacijama.

Psihološki rat

Pored fizičkih napada, Izrael vodi intenzivan psihološki rat.

Obavještajni oficiri su direktno kontaktirali iranske komandante, upozoravajući ih da će, ako ne stanu uz narod u slučaju ustanka, dijeliti sudbinu svojih pretpostavljenih.

U jednom snimku razgovora, agent direktno kaže: "Znamo sve o tebi. Ti si na crnoj listi".

Komandant odgovara gotovo očajnički, tvrdeći da nije neprijatelj i moli za pomoć.

Takve operacije su dodatno narušile moral.

Mnogi pripadnici snaga bezbednosti više se ne osjećaju bezbjedno čak ni u svojim bazama, pa spavaju u vozilima, džamijama ili improvizovanim skloništima.

Pod stalnim napadima, bezbjednosne strukture su prinuđene da improvizuju.

Useljavaju se u škole, sportske hale, pa čak i stambene zgrade.

Neki se kriju ispod mostova ili u autobusima, dok stanovnici često napuštaju svoje zgrade iz straha da ne postanu mete.

Istovremeno, svakodnevni život počinje da se raspada.

Policija je delimično paralizovana, istrage su zastale, građani nisu u stanju da riješe čak ni osnovne slučajeve, a trgovcima se savetuje da zatvore prije mraka jer bezbijednost više nije zagarantovana.

Uprkos tome, režim i dalje kontroliše ulice.

Snage bezbijednosti prijete da će upotrebiti smrtonosnu silu kako bi zaustavile proteste, a mnogi građani vjeruju da bi pokušaj ustanka u ovom trenutku bio samoubistvo.

Nova faza rata

Kako se kampanja razvijala, Izrael je dodatno proširio operacije.

Uvedene su flote dronova koji kruže iznad Teherana i drugih gradova, ciljajući kontrolne tačke i blokade.

Ovi precizni napadi često su vođeni dojavama običnih Iranaca.

Dronovi bi pogađali manje ciljeve, po nekoliko pripadnika sigurnosnih snaga odjednom, ali kontinuirano, stvarajući stalni pritisak i osjećaj nesigurnosti.

Desetine kontrolnih tačaka uništeni su širom glavnog grada, uključujući ključne saobraćajnice i trgove.

Uprkos svemu, konačni ishod ostaje neizvestan. Iran je ograničio pristup internetu i strogo kontroliše informacije, što otežava nezavisnu procenu stvarnog stanja.

Vojni stručnjaci upozoravaju da je veoma teško srušiti režim isključivo vazdušnim napadima. Ako preživi, iranska vlast mogla bi da izađe iz sukoba još radikalnija i opasnija.

S druge strane, izraelske procjene sugerišu da kombinacija ekonomskog sloma i rastućeg nezadovoljstva gura režim prema neizbježnom kolapsu, bilo tokom rata ili u razdoblju koje slijedi. Ipak, ključ ostaje u rukama samih Iranaca.

"Pred očima im je sistem koji se raspada. Ali za potpuni preokret biće potrebno još udaraca", kaže analitičar Farzin Nadimi.

 (Kurir.rs/The Wall Street Journal/Jutarnji list/MONDO)