Ipak, cijena za Moskvu je ogromna - ruske snage su tokom ofanzive napredovale u prosjeku svega oko 70 metara dnevno – sporije nego savezničke trupe u bici na Somi u Prvom svjetskom ratu.
Posle više od godinu dana sporog i izuzetno krvavog napredovanja, ruske snage su prvi put na pragu osvajanja značajnih urbanih uporišta u Ukrajini.
Iako je tempo ofanzive ostao gotovo „lednički“, nedavni dobici na jugoistoku i istoku zemlje mogli bi Moskvi da obezbede važnu prednost – kako na bojnom polju, tako i za pregovaračkim stolom u eventualnim mirovnim razgovorima koje posreduju SAD.
Prema procjenama vojnih analitičara i nezavisnih pratilaca stanja na frontu, Rusija bi u narednim nedeljama ili mjesecima mogla da dovrši zauzimanje tri strateški važna područja: grada Huljapolja na jugoistoku, kao i gradova Pokrovsk i Mirnograd u Donjeckoj oblasti.
Osvajanje ovih urbanih cjelina dalo bi ruskoj vojsci čvrsto uporište za razmještaj trupa, organizaciju logistike i planiranje daljih operacija, ali i dodatnu polugu pritiska u političko-diplomatskoj sferi.
Proboj na jugu: Zaporožje pod sve većim pritiskom
Najozbiljniji ruski prodor trenutno se bilježi u jugoistočnom dijelu Zaporoške oblasti. Prema izjavama ukrajinskih oficira i kartama sa terena, Huljapolj je gotovo u potpunosti pod ruskom kontrolom. Ukrajinske snage, kako se navodi, drže tek nekoliko objekata, dok je većina grada u rukama ruskih jedinica.
Ovaj grad, koji je pre rata imao oko 12.000 stanovnika, bio je jedno od poslednjih ukrajinskih urbanih uporišta u regionu van samog grada Zaporožja. Njegovim padom, ukrajinske snage ostaju izložene na otvorenom terenu, bez dovoljno izgrađenih zona za odbranu.
Ruske snage su trenutno na oko 15 milja od južnih prilaza gradu Zaporizhzhia, velikom industrijskom centru sa oko 700.000 stanovnika. Vojni analitičari upozoravaju da bi dalje napredovanje dovelo grad u domet taktičkih dronova, što bi značilo konstantne vazdušne napade na civilnu infrastrukturu.
Pokrovsk i Mirnograd na ivici pada
U Donjeckoj oblasti, ukrajinska vojska je mjesecima koncentrisala snage na odbranu gradova Pokrovsk i Myrnohrad, koji su zajedno prije rata imali više od 100.000 stanovnika. Kombinacija artiljerije, utvrđenih položaja i intenzivne upotrebe dronova značajno je usporila rusko napredovanje.
Ipak, cijena takvog pristupa za Moskvu je ogromna. Prema izvještaju američkog tink-tenka Center for Strategic and International Studies, ruske snage su tokom ofanzive napredovale u prosjeku svega oko 70 metara dnevno – sporije nego savezničke trupe u bici na Somi u Prvom svjetskom ratu.
Uprkos tome, samo manji djelovi predgrađa ovih gradova i dalje su sporni. Potpuno osvajanje bi Rusiji omogućilo bolju zaštitu dron-operatora, kao i korišćenje putne i željezničke infrastrukture za efikasniju logistiku.
Sledeća meta: Kostjantinovka
Pad Pokrovska i Myrnohrada otvorio bi Rusiji put ka novom, još važnijem cilju – gradu Konstantinovki. Ovaj grad predstavlja južnu kapiju poslednjeg velikog odbrambenog pojasa Ukrajine u Donjeckoj oblasti.
Prema izvještajima sa terena, ruske snage su već započele infiltraciju u grad, dok su dronski udari na puteve snabdijevanja sve intenzivniji. Ukrajinski komandanti navode da su klasične logističke misije postale toliko opasne da se sve češće koriste daljinski upravljana vozila bez posade.
Iako analitičari ne očekuju brzu eksploataciju ovih dobitaka u smislu dubljeg prodora, Moskva bi ih mogla iskoristiti u diplomatskoj areni. Poruka je jasna: napredovanje je sporo, ali kontinuirano, i po ruskoj računici – neizbježno.
U tom kontekstu, svaki novi gubitak teritorije povećava pritisak na Kijev, uključujući i pritiske iz Vašingtona. Američki predsjednik Donald Tramp je, prema navodima, već postavio pitanje da li je Ukrajina „u boljoj poziciji da napravi dogovor sada, nego kasnije“.
Kako se borbe na terenu budu razvijale, tako će i diplomatski front postajati sve intenzivniji – a ishod će, po svemu sudeći, zavisiti od odnosa između vojnih dobitaka i političke volje da se rat okonča.