"Čovjek kao da nije odavdje, kao da je sa neke druge planete. Uvijek ću mu biti na raspolaganju", otkriva Bjelica u intervjuu za MONDO.
Lijepo jeste, ali nije lako biti Nemanja Bjelica ovih dana... Momak je u septembru 2008. godine morao da ubijedi upravu Crvene zvezde da zaslužuje višegodišnji ugovor i status prvotimca, a u septembru 2009. godine mora da ubijedi sebe da nije novi Dejan Bodiroga ili Toni Kukoč, kako sada ne misle samo navijači Zvezde, već i pola Evrope.
"Još sam pod uticajem Evropskog prvenstva, ali polako... Moram da se prizemljim", bila je prva rečenica mladog košarkaša Srbije u intervjuu za MONDO nakon osvajanja zlata sa univerzitetskom i evropskog srebra sa seniorskom reprezentacijom Srbije.
"Sve se brzo dogodilo... Za godinu dana, Univerzijada i Evropsko prvenstvo, dve medalje..."
A, da ga put nije doveo prošlog ljeta na probu kod Svetislava Pešića, odnosno da je ostao da igra košarku u prvoj austrijskoj ligi, možda nikada ne bi ni zaigrao za Srbiju. Možda bi kao dijete iz Partizanove škole postao reprezentativac Austrije ili neke druge države.
"Tačno, ali sada kad premotam film, odluka da igram u Austriji donijela mi je samo dobro", nadovezuje se Novobeograđanin, rođen 9. maja 1988. godine.
Hajde da premotaš film na početak priprema za EP, odnosno trenutak kada si saznao da ćeš biti na širem spisku seniorske reprezentacije?
"Poslije Univerzijade nadao sam se da ću biti među 18 igrača za seniorsku ekipu, što bi mi samo po sebi bila velika čast. Samo da budem tu, sa ostalima... Kada se to dogodilo i vrijeme odmicalo, počeo sam da gajim nadu da bih mogao da budem u timu, pa se i to dogodilo", pričao je Bjelica, koji će u budućnosti vjerovatno paziti šta želi, jer mu se očigledno mnogo toga ostvaruje u posljednjih godinu dana.
Kako su izgledali sastanci na kojima je selektor saopštavao koji će igrači ispasti sa šireg spiska?
"Uvijek bismo imali sastanak u kabinetu i nije mi nikad bilo svejedno, ne samo zbog toga da li će moje ime biti saopšteno... Uvijek je bilo neprijatno, zbog svih igrača, ekipe, jer smo bili zaista tim i živjeli zajedno, a na kraju je sa 18 moralo da se dođe do spiska od 12 igrača", kaže momak, koji sa svojih 209 centimetara visine bez problema može da igra plejmejkera na najvišem nivou, što je posljednji put sa "dva i kusur" polazilo za rukom Bodirogi.
Burazer "kriv" za Austriju
Dječak sa takvim predispozicijama morao je da prođe nadasve čudan put do zvijezda. Iz omladinske škole Partizana - u Austriju, pa nazad, ali u Zvezdu. Nemanja, kako?!
"Iz Partizana sam otišao u Superfund, gdje sam igrao za mlađe selekcije i tamo sam se upoznao sa menadžerom Bojanom Tanjevićem, koji je išao zajedno na fakultet sa mojim burazerom, u stvari brat me je i spojio sa njim. Ostvarili smo kontakt, on mi je ponudio uslove i ja sam prihvatio... Tako je sve počelo", objasnio je Bjelica i nastavio:
"Poslije sam otišao u Italiju na treninge, nekih mjesec dana i kasnije se vratio u Austriju, gdje sam igrao ligi i ispostavilo se je to bio pun pogodak", vraća Bjelica priču na trenutak kada je došao u Zvezdu.
Ali povratku u Beograd, na Mali Kalemegdan, prethodio je period proveden u Istanbulu, u trening kampu Fenerbahčea, odnosno našeg trenera Boše Tanjevića. Kada je Tanjević, trener Fenera, selektor Turske i otac Nemanjinog menadžera Bojana, vidio kako taj dječak igra na Evrobasketu, zakukao je naglas pred srpskim novinarima i priznao da sebi neće oprostiti što tada nije zadržao Bjelicu u Fenerbahčeu, uprkos već popunjenim mjestima za strance i protivljenju uprave.
"Ja sam prošle godine bio u Feneru mjesec dana i trenirao, ali postojalo je pravilo da samo dva stranca mogu da igraju u prvenstvu. Mogao sam da igram Evroligu, ali to mi nije ništa značilo, jer mi je trebao veći broj mečeva da se razvijem kao mlad igrač. Tako da sam potražio šansu na nekom drugom mjestu. Ispostavilo se na kraju da je ovo sa Zvezdom bio pun pogodak", prokomentarisao je Nemanja i taj period.
Kada je generalni menadžer Crvene zvezde Milan Opačić, zajedno sa tadašnjim trenerom Svetislavom Pešićem predstavljao tim i pojačanja za sezonu 2008/09, svi su se pitali: Ko je sad taj Bjelica? Vjerovatno je prva asocijacija bila - Milko Bjelica.
Ni na nebu, ni na zemlji
Za početak, Nemanji je bio ponuđen ugovor na dva mjeseca, pa kako se pokaže... Danas je Bjelica igrač, koji će vjerovatno moći da bira klub u Evropi.
"Nevjerovatan osjećaj je bio... Ni danas ne vjerujem, ljudi me zapitkuju da se potpišem na loptu, torbu, majicu. A prije godinu dana imao sam ograničen ugovor. Nevjerovanto je", ne prestaje da se čudi ovaj skromni momak.
"Baš je bio težak taj period u septembru prošle godine. Nisam bio ni na nebu, ni na zemlji... Imao sam pred sobom taj privremeni ugovor. Razmišljao sam da li da probam u Zvezdi ili da odem negdje preko? Da li ću opet u Austriju... Baš ružan osećaj, ali uspio sam to da preguram, sada mi je mnogo lakše".
Da li si zajedno sa saigračima iz reprezentacije tokom Evrobasketa čitao hvalospjeve na svoj, Teodosićev, Veličkovićev, Tepićev, Krstićev, Perovićev račun?
"Gledali smo vijesti, ali nismo čitali ostalo. Niko nije obraćao toliku pažnju, svi su bili fokusirani na prvenstvo", kratko je prokomentarisao momak, za kojeg je jedan od najboljih košarkaša Španije Hoze Kalderon u ulozi TV komentatora zbog povrede rekao da je igrač neviđenih potencijala.
"To sam čuo i baš sam dao izjavu da ne vjerujem. Nisam vjerovao dok nisam preslušao na diktafonu. Prošle godine sam bio tamo u Austriji, anoniman, a sada sve to... Sanjam. Moram da se prizemljim, zaboravim sve i fokusiram se na narednu sezonu", opominje sebe igrač, kojeg je Pešić hrabro "gurnuo" na pleja, a Ivković koristio na krilu.
Koliko si teško podnio period od četiri mjeseca konstatnih priprema?
"Jao, nama koji smo se sa Univerzijade priključili seniorima bilo je baš teško. Poslije dva mjeseca priprema za Univerzijadu odmah smo se pridružili njima. Baš je trajalo... Ali, rado bih prošao sve ponovo", sa osmijehom priča Bjelica.
Kompletan intervju sa Nemanjom Bjelicom pročitajte na našem portalu www.mtsmondo.com
(N. Janković, foto: P. Stojanović, MONDO)