Argentinac Huan Martin Del Potro prošao je pravu agoniju proteklih godina, mnoge detalje javnost ije znala o čovjeku koga su povrede spriječile da pomrsu račune Đokoviću, Federeru i Nadalu.
Najbolji prijatelj Novaka Đokovića na ATP turu definitivno je bio Argentinac Huan Martin Del Potro. Ko zna koliki bi bili dometi nekada trećeg tenisera svijeta da mu karijeru nisu uništile povrede.
"Dobri div" kako su ga zvali navijači i teniska javnost je završio karijeru prošle godine, a spektaklu u Buenos Ajresu je prisustvovao najveći teniser u istoriji koji je otkazao sve obaveze ne bi li velikog prijatelja i rivala ispratio u penziju. U nekoliko navrata se Del Potro vraćao na teren posle teških povreda, trpio je nesnosne bolove, da bi krajem prošle godine rekao konačno zbogom tenisu.
Nekoliko puta je operisao isto koleno, a jednom prilikom je u velikoj ispovijesti otkrio kakvu agoniju je prolazio. "Kada sam odigrao svoj poslednji meč sa Delbonisom (2022. godine), ljudi nisu znali, ali sjutradan sam otputovao u Švajcarsku i opet sam operisao koleno. To je bila moja peta operacija. Od tada, nisam javno pričao o operacijama. Pred meč sa Delbonisom sam već bio rekao da je to vjerovatno moj poslednji meč i osjetio sam mir i nije se više dešavalo da me ljudi stalno pitaju: Delpo, kad ćeš da se vratiš i igraš, kad ćemo te gledati? Ali, nisam mogao više da izdržim bol u svojim nogama. Zato sam se pritajio i u tajnosti sam htio da budem operisan, pa ću se vratiti ako budem mogao", rekao je Huan Martin del Potro u jednom intervjuu.
Gajio je dosta nada, mislio je da će opracija uspjeti, ali cio svijet mu se srušio kada je čuo da će morati još jednom "pod nož". Probao je sve da to izbjegne, dali su mu preko stotinu injekcija u noge, kukove, leđa...
"Sjekli su me, spaljivali nerve, analizirali me... To je patnja kako sam ja živio. Tako je bilo od poslednjeg meča sa Delbonisom do dana današnjeg. Ovaj oproštajni meč je samo da kažem zbogom tenisu, gotovo je. Nemam više nikakvu želju da igram tenis jer mi moje tijelo to ne dozvoljava", ispričao je Del Potro koji se prisjetio prve operacije kada su mu doktori govorili da će se vratiti za samo tri mjeseca, što nije bila istina.
"Od te prve operacije, nisam mogao da se popnem uz stepenice bez bolova. Boli me često kada spavam, kada se okrenem na stranu ili se probudim zbog tih oštrih bolova. To je kao neprekidni košmar za koji pokušavam da nađem rešenje i alternative, ali nema ih. Sve je počeo sa tom prvom operacijom i kada god pomislim na to pobijesnim, ali sada je gotovo".
Del Potro je u svojoj potresnoj ispovijesti istakao da želi da pomogne drugim sportistima koji se suočavaju sa sličnim problemima i da im bude motivacija.
"Nisam želio da živim ovakav život. Bio sam aktivan tip koji je volio sportove, ne samo da igra tenis. Odjednom, zovu me da igram fudbal i ja sam onaj koji nosi piće i sjedi kraj terena. Kada igramo padel, ja snimam... Za mene, to je užasno", zaplakao je Del Potro: "Osim toga, sportski gledano, oduzeli su mi najveću radost, ono što sam najviše volio - da igram tenis. Da znate da mi je jako teško da 24 sata dnevno glumim da je sve u redu..."
Del Potro se zbog toga borio i sa depresijom, pio je tablete za bolove, a psiha mu je bivala sve slabija, postao je anksiozan i nije vidio izlaz iz teške situacije.
"Kada se probudim popijem od šest do osam tableta - protiv bolova i upala, analgetike, za anksioznost, pa jednu koja služi i da mi obloži želudac zbog svega toga. Da li gubim kilograme? Ne, od ljekova se gojim. Ne jedem šećere, ne jedem brašno, ali kakve to veze više ima sa kolenom? Imam 95 kilograma i boli me kad se penjem uz stepenice. Svi mi doktori govore da imaju mašinu koja će riješiti problem, ali...", rekao je tada Delpo.
Doktori su mu čak predlagali da ugradi protezu i da zaboravi na bolove. "Mnogo puta sam pomislio da to uradim, ali šta mi proteza garantuje? Kažu da ću imati bolji kvalitet života. Dobro, perfektno, to je ono što tražim - ne da igram tenis. A onda mi dođe drugi doktor i kaže da sam premlad za protezu, da čekam dok ne budem imao 50 godina. Od svoje 31. godine nisam potrčao, šutnuo loptu ili igrao tenis. Da li ću sledećih 15 godina da provedem tako da sa 50 kada mi stave protezu, živim solidno do 60. godine? Trenutno sam u dilemi oko toga. I zašto ja treba da donesem odluku ako si ti doktor? Ja se samo nadam da ću jednom biti bez bolova", objasnio je u teškoj ispovijesti Del Potro.
Nanio Đokoviću najteži poraz u karijeri
Argantinac i Srbin su se susreli čak 20 pota u karijeri, a Đoković je slavio 16 puta. Ipak, Del Potro mu je nanio najteži poraz u karijeri, o čemu je nedavno govorio.
"Olimpijske igre, kada sam izgubio u Rio De Žaneiru 2016. godine. Borio sam se sa povredom zgloba, nisam znao da li ću igrati ili ne, izgubio sam od Del Potra, mog dragog prijatelja koji je posle osvojio srebrnu medalju za svoju zemlju. Izgubio sam u prvoj rundi u dva seta posle dva taj-brejka. Bilo je super emotivno jer, Olimpijske igre, predstavljam svoju zemlju, podržava me cio stadion, vjerovatno sam bio u "piku" svoje karijere. U tom momentu sam imao osvojena sva četiri grend slema bio sam na vrhuncu svoje karijere. Vježbao sam nekoliko dana, nisam mogao da promašim loptu, razmišljam 'ovo je moje vrijeme, niko ne može da me pobijedi'. I onda, jedan ili dva dana prije meča, počeo sam da osjećam nešto u zglobu, počeo sam da sumnjam u sebe, počeo sam da se pitam da li treba da igram ili ne, imao sam jako težak žrijeb, Del Potro u prvoj rundi", podsjetio se Đoković i nastavio u dahu:
U tom momentu mu se svijet srušio. "Izgubio sam u jako neizvjesnom meču, bio je to momenat kada mi se cio svijet srušio. Zanimljivo je to što ste pitali, nikada nisam razmišljao o tome. Najbolji i najgori momenat u karijeri sam doživio na Olimpijskim igrama. Olimpijske igre se dešavaju svake četiri godine, svaki drugi turnir imate šansu da osvojite svake godine, ali tu morate da budete najbolji da biste osvojili medalju", rekao je Novak.
Šta je Del Potro sve osvojio?
Najbolji renking u karijeri je dostigao u avgustu 2018. godine kada je bio treći na svijetu. Del Potro je osvojio 22 titule u, uključujući US Open 2009. godine, gdje je pobijedio Rafaela Nadala i petostrukog branioca titule Rodžera Federera. Još jednom je stao nadomak titule u Njujorku kada je 2018. poražen u finalu.Osvoji je srebrtnu medalju na Olimpijskim igrama u Riju 2016. i bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. Takođe, vodio je Argentinu do titule u Dejvis kupu 2016. godine. Najbolji rezultati na ostalim grend slemovima su mu polufinala na Rolan Garosu i Vimbldonu, dok je na Australijan Openu najviše stigao do četvrtfinala.