Šarunas Jasikevičijus priča o povratku u nacionalni tim, smatra da Srbija može do medalje na EP, objašnjava zašto ne voli Teodosića...
Proslavljeni košarkaški as Šarunas Jasikevičijus vratio se u nacionalni
tim Litvanije posle dvogodišnje pauze u želji da pomogne reprezentaciji
da se ovog ljeta pred domaćom publikom domogne evropskog trona.
"Selektor Kestutis Kemzura i ja imamo dobre odnose godinama unazad. Stalno
smo u kontaktu, pričamo o reprezentaciji i on mi je rekao da želi da se
vratim, da mu je potreban igrač mog profila. Tako da su glavni razlozi
dobar odnos sa selektorom i to što se Evropsko prvenstvo održava u našoj
zemlji", istakao je Jasikevičius u intervjuu jednom litvanskom novinaru,
koji prenosi kosarka.rs.
On je istakao da ne osjeća pritisak zbog toga što će biti lider tima.
"Ne osjećam pritisak, ali znam koji je ulog, šta ljudi od nas očekuju.
Nažalost, izgubili smo Kleizu i Maciulisa, oni bi nam mnogo značili.
Ipak, moramo da gledamo naprijed. Nacija mnogo očekuje od nas, ali ne
treba da se opterećujemo time.Trudim se da se skoncentrišem na neke druge
stvari. Treba da damo sve od sebe na svakom treningu pa ćemo vidjeti čime
će to rezultirati. Vjerujem da najveći pritisak dolazi iznutra".
Igrač Fenerbahčea smatra da će na Eurobasketu u Litvaniji biti mnogo
ekipa koje će se boriti za tron, uključujući i Srbiju.
"Mnogo je favorita za titulu ove godine. Španija, Francuska, Turska,
Rusija i mi, jer igramo kod kuće. Srbija je veoma jaka, jedan je od
glavnih favorita po mom mišljenju. Vjerovatno sam zaboravio da pomenem
neku ekipu pa će se momci iz tih timova naljutiti i imati dodatni motiv
kada budu igrali protiv mene", kroz osmjeh je rekao popularni Šaras.
Kada je riječ o rivalitetu na parketu neizbježno je bilo da pomene duele
Panatinaikosa, čije je boje branio tri sezone, i Olimpijakosa.
Apostrofirao je ulogu navijača, koja je velika na tim mečevima.
"Utakmice između Panatinaikosa i Olimpijakosa su jedva košarka, to je
rat. Tamo morate da se suočite sa strašnim stvarima u toku utakmice:
noževima, kovanicama, flašama. Kovanice i upaljači su česti. Teško je
u Grčkoj. To što sam tamo vidio ne bih ni sa čim mogao da uporedim. U
mojoj poslednjoj sezoni u Panatinaikosu, prilikom jednog gostovanja u
Pireju jedan navijač je bacio na nas komad, zaista veliki komad, betona
prilikom zagrijavanja. Tada sam vidio tri noža na terenu. To nije
smiješno. Čini se kao da ljudi u uniformama čekaju žrtve da bi nešto
učinili. To ludilo je gore svake godine".
Prilikom priče o rivalitetu u Grčkoj on je spomenuo i Miloša Teodosića,
sa kojim je vodio "rat" na parketu, istakavši da je jedan od najboljih
evropskih plejmejkera, ali da ga ne voli, "jer igrači Panatinaikosa ne
mogu da vole košarkaše Olimpijakosa".
"Kada igrate često protiv nekoga u takvim ludim okolnostima na kraju se
uvijek nešto desi. Šta god da je uradio to je njegov izbor. Možda je to
njegov stil, ali Youtube rijetko laže", rekao je Jasikevičius,
pozivajući se na snimak njihovog koškanja na jednom od derbija.
On je rekao da je najbolji plejmejker na svetu Deron Vilijams.
"Njega najviše volim. Igraće u Turskoj naredne sezone pa ćemo imati
prilike da ga vidimo. Volim i Derika Rouza, ali ne posjeduje Vilijamsov
šut. Ipak, o MVP lige se ne raspravlja. Generalno, ne povezujem sebe sa
takvim momcima koji skaču visoko i mnogo su brzi. Kada su u pitanju
Evropljani prvi je Toni Parker, a u Evroligi najbolji je Dijamantidis.
Volim igrače koji utiču na igru kao ja i koji nude liderstvo svom timu.
Dijamantidis je definitivno veliki igrač i definitivno još veći
čovjek".
Iako je u karijeri postigao mnogo smatra da i dalje uči na terenu od
drugih.
"Uvijek možeš da naučiš nešto novo na parketu, u tome i jeste ljepota
ove igre. Svakog dana se desi nešto novo. Svi se šale na moj račun tako
što pričaju da sam sa 30 naučio da igram odbranu".
Igrač, koji je u karijeri osvojio četiri titule u Evroligi, okušao se i
"preko bare", ali tvrdi da u NBA ligi nije postigao mnogo, jer je izabrao
pogrešan tim (igrao za Indijanu i Golden Stejt).
"Bio je to loš izbor i to me je skupo koštalo. To je potpuno drugačiji
svijet u kome ne zavisi sve od tebe. Trejdovi ne zavise od tebe. Trejdovali
su me samo zbog toga što sam imao isti ugovor kao i neki drugi igrač.
Prije nego što sam došao u PAO, pokušavali smo da napravimo neki trejd
tokom čitavog ljeta. Nismo uspjeli i bilo je veoma rizično da se vratim u
Golden Stejt i boriti se za minutažu grijući klupu. Panatinaikos je bio
najbolja opcija u tom trenutku", rekao je Šaras, napominjući da su u
"priči" osim Indijane bili Klivlend i Portland i da je trebalo da se
odluči za Blejzerse.
"U prva četiri mjeseca u NBA ligi sam imao minutažu, bio sam igrač u
rotaciji. Nisam mogao više da tražim. Volio bih da sam igrao pet minuta
duže po meču, ali tada to nije bilo toliko bitno. Problem je bio u tome
što nisam uživao. To je bila ekipa u kojoj igrači nisu imali dobar odnos
među sobom. Na to treba i dodati da sam napravio veliku grešku, nisam
održavao formu i moj učinak je pao nakon 50 utakmica. Pripremio sam se
bolje za drugu sezonu i igrao sam bolje, a onda je uslijedio trejd pravo
niotkuda. Kada sam doputovao u Golden Stejt poslali su me kod Dona Nelsona,
pravo sa aerodroma. Prva stvar koju me je pitao je bila "kakav igrač sam
bio". U sebi sam pomislio "da li je on ozbiljan?". Pokušao sam da se
dokazujem, ali bilo je jasno da ne računaju na mene".
"Iskreno, svidjela mi se NBA liga. Volim da igram, a igrali smo po tri ili
četiri utakmice nedeljno. Svi više vole da igraju nego da treniraju.
Dopala su mi se putovanja i atmosfera u cjelini, ali nisam dobijao vrijeme
na terenu i tome psihički ubijalo. Trebalo je da odem u tim koji je
naklonjen evropskim igračima. Mislio sam da sam napravio pravi izbor jer
sam bio u stalnom kontaktu sa Lerijem Birdom i Rikom Karlajlom. Stekao sam
utisak da me žele u ekipi. Kasnije su se izvinjavali, ali nije lako to
prihvatiti kada me koštalo dvije godine karijere".
On se osvrnuo i na lokaut u najjačoj ligi svijeta.
"Ne razumijem zašto vlasnici klubova govore da nemaju profit. Mislim da
oni ne zarađuju loše. Ipak, razumijem da vlasnici manjih franšiza teže
dolaze do profita. Iz onoga što sam ja shvatio, vlasnici žele da uzmu
veliki dio iz garantovanih ugovora igrača. Poslednji put kada sam bio u
Tel Avivu pričao sam sa Entonijem Parkerom koji je predstavnik igrača.
Objasnio mi je situaciju do detalja i stvari djeluju komplikovano. Nisam na
strani igrača, iako ne igram u NBA više. Bilo bi korisno da se čuje šta
vlasnici klubova kažu na ovo. Čitao sam, na primjer, dogovor o prodaji
Atlante za 400 miliona dolara. Ako timovi nisu profitabilni, zašto ih neko
kupuje? I nakon što kupiš klub, i dalje imaš 20 milijardi bankarskog
balansa, kako možeš da se žališ na to? Mrzim biznis stranu košarka,
ali na nesreću moramo živjeti sa tim".
Budući da ima 35 godina, neizostavno je bilo i pitanje o tome čime će se
baviti kada završi karijeru. Šarunas nije dao precizan odgovor, ali zna
čime se neće baviti.
"Definitivno neću biti novinar. Ne daj Bože, definitivno ne novinar!
Nemam ništa protiv njih, ali prijatna vijest je svaka deseta", istakao je
litvanski as.
"Baviću se nečim što je vezano za košarku, ali još uvijek ne znam da
li želim da budem trener, skaut ili nešto treće. Najviše me privlači
rad sa djecom. Mnogo mi prija svaki odlazak u neki košarkaški kamp.
Možda u tome leži moja budućnost", dodao je Litvanac naglasivši da će
mu po odlasku u penziju najviše nedostajati svlačionica.
"To mjesto će mi najviše faliti. Posebno kada si dio nevjerovatnog tima,
kao što je to slučaj u reprezentaciji. Tu su uvijek šale, priče od
prethodne večeri, svakodnevne priče. To je najbolje mjesto na kome
možeš biti nakon pobjede", rekao je Šarunas Jasikevičius, kome je i
nedavno Evroliga ukazala posebnu čast, zajedno sa Željkom Obradovićem i
Dejanom Bodirogom.
(MONDO, foto: MN Press)