Čulo se još u himni da nikome nije bilo ni do košarke, ni do rivaliteta, ni do tuge, ni do radosti. Lebron je pokušao nemoguće i shvatio da mu je potrebna nova zemlja, nova vojska, novo oružje...
Još dok je narednik Fredi Garza Džunior iz rezervnog sastava vazdušnih snaga, simpatični latinos sa solidnom količinom pudera na licu, ponosno pjevao himnu SAD pred četvrtu utakmicu NBA finala plej-ofa, mogla je da se osjeti otužna atmosfera u dvorani na čijim se tribinama okupilo 20.560 navijača spremnih na drugi rastanak sa voljenim kraljem.
Sve što se potom dogodilo u Klivlendu tokom tri sata skupog TV proizvoda bila je samo poslednja četvrtina utakmice koju je Džej-Ar Smit otvorio obesmišljavanjem povjerenja koje je u zajedničke ciljeve imao njegov lider Lebron Džejms, Stefen Kari potom pomijeranjem granice nemogućeg poslao seriju u jedan smjer, a Kevin Durent "ubio" deja-vu trojkom kojom je toliko opčinio američku javnost da je za nju rano jutros nagrađen Karijevom MVP titulom finala plej-ofa.
Na kraju nikome više nije bilo ni do košarke, ni do rivaliteta, ni do tuge, ni do radosti:
Klivlend Kavalirs - Golden Stejt Voriors 85:108 za prvu "metlu" u NBA finalima od proljeća 2007. kada je dinastija koja je prethodno vladala Zapadom, San Antonio Spars, na surov način uvela tada mladog i neobuzdanog Lebrona u ring zvani "veliko finale".
Osmi put u nizu ušao je ovog proljeća među konopce košarkaški Majk Tajson i prvi put pao posle samo četiri runde, nakon čega je poraženi "King" umornim hodom vjerovatno poslednji put u bordo opremi ispraćen u tišinu svlačionice koju će pamtiti po promaji i čestim zamjenama pločica sa prezimenima na ormarićima.
Posle predaje u negledljivoj utakmici u kojoj je Kari sa 37 poena spustio ruku na svačiju relikviju, a Durent mu je oteo tripl-dabl učinkom od 20 poena, 12 skokova, 10 asistencija i 3 blokade, Džejms će sa čekiranom jednosmjernom kartom u džepu iz svog ormarića na dalek put ponijeti "svega" tri dragocjena prstena od kojih je dva kupio još tokom ljetovanja na Floridi.
Džejms je 15. sezonu završio sa 23 poena u utakmici u kojoj je ubjedljivo najmanje šutirao u poređenju sa ostale tri (7/13), a u kojoj je imao i 7 skokova i 8 asistencija, ali i 6 izgubljenih lopti. Kevin Lav počeo je jako, ali je nestao i stao na 13 poena (4/13 iz igre) i 9 skokova. Dvocifreni su bili samo još Smit i Rodni Hud sa deset poena, dok je Kajl Korver ubacio dva poena za razliku od treće utakmice. Iza Karija i Durenta, koji su sabrali 57 poena, stali su Klej Tompson sa 10 (4/10) i 6 skokova, kao i Grin sa 9 poena (4/8), 3 skoka, 9 asistencija i 3 blokade. Andre Igodala dodao je 11 sa klupe, na kojoj su sjedjeli i novi NBA šampioni: Nik Jang i Džaval Mekgi, igrači čije su važne uloge u Kerovom sistemu dokaz da i odmetnici mogu da budu ratnici kod pravog vojskovođe.
Za sobom će i drugi put ostaviti odan narod "The Landa" uvjeren da nije pogriješio kada je oprostio "The Decision" i da je privilegovan što navija za lokalnog momka koji je u Ohaju GOAT još od kada je 2015. spustio rampu Andreu Igodali i trijumfalno odjahao za grlo ispred Kajrija Irvinga i ostalih "kopljanika".
U košarkaškom smislu, "ratnici" su na svirep način treći put u četiri bitke za prstenje osvojili Lebronovu "Zemlju" i sasvim izvjesno natjerali "Kralja" na novi beg prema nekim manje turbolentnim zemljama u kojima će možda, ko zna, ponovo pronaći dovoljno vješte i motivisane borce za bar još jedan juriš ka tronu.
Na njemu, ostaju da stoje "ratnici" generala Stiva Kera koji su u međuvremenu stekli dozu osionog vjerovatno svjesni da imaju najsavremenije oružje današnjice i da će i ubuduće biti važnije paziti na unutrašnje neprijatelje sa Zapada nego na to ko će doći sa Istoka. To je četvrti put u nizu bio "King", ovog puta sa usput okupljenom vojskom, sa kojom se do kraja lavovski borio sa povrijeđenom desnom šakom.
Džejms je povredu navodno zaradio u naletu bijesa kada je shvatio da istorija košarke neće pamtiti samo samo Hilov "čouk" i Džej-Arovo "životno djelo", već i kvar u glavi čovjeka u čiju se anonimnost opkladio kada je početkom 2016. izlobirao nekompetentnost osvajača Evrolige američkog imena koje se čita s desna na lijevo. I sam Tajron Lu, kog niko nije podsjetio da Džej-Ar "disaster" može da se spriječi i tajm-autom, ostaće upamćen manje-više kao posledica serije pogrešnih odluka koje su donosili u Klivlendu gotovo mahnito pokušavajući Džejmsu da opreme novu verziju "Big 3" modela u kom je sjedište Dvejna Vejda pripalo Kajriju Irvingu, a Kevinu Lavu ono iz kog je ispao Kris Boš.
Ovaj model pretrpio je određene promjene prošlog ljeta nakon što se Džejmsov "mali brat" naljutio i preselio u Boston, ali je i takav uspio da dogura do kraja treće utakmice finala plej-ofa. U četvrtoj, nakon što je Kari najavio da se 0/9 neće ponoviti (3:13, 15:25, 23:34), Luova ideja o napadu na omalenog beka po svaku cijenu donijela mu je par minuta buke do vođstva od 39:38 (serija 16:4) koju je Ker prekinuo rutinskim tajm-autom posle kog je do kraja druge bilo 9, treće 21, a potom i maksimalnih 28 poena razlike (74:102) pred ceremoniju na kojoj je komesar Adam Silver uručio "Larija O'Brajana" prvo vlasnicima biznisa čije su najveće zvijezde morale da sačekaju svoj red.
U tom trenutku, Džejms je uveliko pod tušem spirao crne misli koje bi ga navele na pomisao da još večeras odleti u nepoznatom pravcu na metli koju mu je sa zadovoljstvom uručio nepodnošljivi Drajmond Grin, jedini istinski MVP u redovima novog-starog šampiona čija se korisnost nigdje ne piše sa "naj", ali zato i nikad ne izostane.
Međutim, iako će reći da mu je prvo potreban odmor i bistra glava prije nego što odluči gdje da nastavi borbu sa mitom o Majklu Džordanu, košarkaškom Mohamedu Aliju, prije će biti da je Džejms tekst oproštajnog pisma znao napamet i prije početka sezone ali da je bio spreman da sve zaboravi ukoliko bi se u junu dogodilo čudo poput suspenzije Grina za petu utakmicu finala iz 2015.
Nije se dogodilo, "O'Brajan" je nešto kasnije završio u rukama igrača koji su ga apsolutno zaslužili, jer igraju najbolju košarku, jer na najpravilniji način kontrolišu i količinu sujete u svlačionici i količinu ega na terenu, jer kvalitet nikada nije bio sporan u brojnim neuspješnim pokušajima da se izgrade NBA dinastije kakva je uveliko ova Golden Stejt Voriorsa.
Sujeta i ego jesu bili sporni u mnogim dvoranama, pa i "Oraklu", sve do te 2015. godine i dolaska Stiva Kera koji je u tajnosti formirao jedan od najmoćnijih timova svih vremena koji je osvajanjem šeste šampionske titule izjednačio Voriorse sa Čikago Bulsima na terećem mjestu večne liste iza oca i majke NBA lige, Boston Seltiksa (17) i Los Anđeles Lejkersa (16).
Tri od bremenitih šest poraza u finalima Džejmsu je nanijela prije svega košarka kakvom je Ker vidi, a koju u nepodnošljivu lakoću pretvaraju "Durentula" i "Splash Brothersi" zbog čega se ponekad nađete u nedoumici da li gledate ljude od krvi i mesa ili holograme dizajnirane u obližnjoj Silikonskoj dolini sa namjerom da zemljanima predstave košarku budućnosti u kojoj će možda jednog dana biti moguće čak i da Kari zaustavi Džejmsa u odbrani 1 na 1.