Uprava FK Budućnost je na čelu kluba nešto više od godinu dana, a već je smijenila dva trenera, najavili su treću promjenu na klupi pošto su Vuković i Jelenić prelazno rješenje, a ekipa nema šampionski karakter…
Nova uprava na čelu sa predsjednikom Žarkom Burićem i izvršnim direktorom Veliborom Boškovićem je 1. septembra 2016. godine ušetala u Budućnost, zatekla prilično dobar račun sa malim dugovanjima i obavezala se da godišnji budžet plavog kluba bude nešto više od 800.000 eura (pola novca daje grad, pola novca Normal kompani).
Imala je čistu situaciju da klub krene naprijed, da se sve od temelja postavi na zdrave noge, čak su i riječi tadašnjeg sportskog direktora Miloljuba Ostojića bile 'želimo da klub za Crnu Goru bude ono što je Dinamo za Hrvatsku', šampionsku generaciju ispred sebe...
Nešto više od godinu kasnije, Budućnost nema sportskog direktora (ili ima, ako pitate ljude iz kluba, ne znamo), Budućnost je nakon Miodraga Vukotića koji je osvojio titulu smijenila Dragana Kažića, promijeniće i tandem Božo Keca Vuković - Dejan Jelenić koji su prelazno rješenje, te se dala u potragu za trećim trenerom od svog bitisanja.
Nova uprava koja je viđena kao spasilac, troši kormilare praktično na svaka četiri mjeseca! I to očigledno podsjeća na neka prošla vremena kako se radilo (bolje reći: kako se nije radilo) u ulici Vaka Đurovića. Podsjećaju i opominju Dnevne novine u tekstu.
Umjesto da novi ljudi idu u budućnost, vraćaju se u prošlost. Htjeli su instant rezultat, za godinu dana, ali to u fudbalu ne ide tako. Naročito, ukoliko otjerate trenera koji je osvojio titulu i ako rasprodate gotovo cijeli šampionski sastav. Umjesto da su novi ljudi gradili, oni su rušili.
A upravo se to radilo u prethodnih 11 godina od kada je Crna Gora nezavisna država, a i mnogo ranije...
Budućnost je jureći za rezultatom izgubila identitet, stručnost, realno gledanje na stvarnost. Na kraju krajeva i navijače! Jer nijedna uprava u bliskoj prošlosti, pa ni ova aktuelna nije imala jasan cilj, već je trčala za imenom poručujući 'mi smo Budućnost, titula je obaveza'. Da se razumijemo, ne osvaja Budućnost trofeje, nego vizija uprave, trenera, sami igrači na terenu.
Zašto je problem, ako se ne sastavi sastav koji može da osvoji titulu (a aktuelni sastav Budućnosti nije kadar da se bori za titulu), da se izađe u javnost i kaže 'godinu dana ćemo štetovati, ali ćemo napraviti prave igrače, napravićemo ekipu koja će da dominira i od koje ćemo zaraditi na transferima'?
Bolje je i to, nego poručivati 'titula je naša' a poslije 11 godina na polici gdje treba da stoje trofeji skuplja se prašina oko tri pehara šampiona države i jednog pehara Kupa.
A u opticaju su bila 22 trofeja!
Zaokret u politici je hitno potreban, a sada je posljednji tren uprkos tome što je možda i prošao. Uprava Budućnosti treba da se pogleda u ogledalo, poruči šta su ambicije kluba i kakav je plan u narednih par godina - od pjetlića do prvog tima - i da se pridržava toga.