Dok Island pridaje važnost svakom klincu, u Crnoj Gori se ne radi na pravi način u mlađim kategorijama. Zato su “ribari“ na Mundijalu, a mi imamo samo talenat. O sistemu Islanda je pričao trener Budućnosti, Dragan Kažić.
Island živi fudbalski san, ta ponosna zemlja od 330.000 stanovnika od 2013. godine stvara senzacije koje odjekuju. Prije četiri godine su igrali baraž za Svjetsko prvenstvo 2014. i ispali od Hrvatske, ljeta 2016. godine su se borili na istorijskom Evropskom prvenstvu i u četvrtfinalu su pružili ruku Francuskoj, a ljeta 2018. će učestvovati na istorijskom Mundijalu.
Smjelo i odvažno, jer Rusija je kruna jednog temeljnog rada i sistema koji vlada u zemlji gdje nema nezaposlenih, gdje nema trzavica, gdje se živi jedan - savršen život.
Rezultati su počeli da dolaze kada je Šveđanin Lars Lagerbek preuzeo “ribare“ 2011. godine. Pronašao je kopču igračima, napravio atmosferu, odabrao igru u formaciji 4-4-2, izveo na pravi put mladu selekciju Islanda koja je učestvovala na prvenstvu Evrope 2011. godine na čelu sa Gilfijem Sigurdsonom. “Ribare“ je od Lagerbeka preuzeo Haimir Halgrimson zvanično 2016, uprkos tome što mu pomaže još od samog početka.
Istorijski uspeh Islanda, Hrvatska se budi!
Da bi rezultati uopšte došli, pobrinula se država - prije petnaestak godina ministarstvo sporta je naredilo da se širom cijele zemlje naprave sjajni tereni - i sa pravom i sa vještačkom travom, i sa krovom i bez krova, kao i da se ulaže u obrazovanje trenera.
Ali, svi znamo da se morao negdje i nekada postaviti temelj, jer ne igraju tereni fudbal. A za temelj se pobrinuo se Somborac Velimir Velja Šargić. Postavio je sistem kako treba da se radi u mlađim kategorija. Taj sistem je donio današnji rezultat.
"Početkom devedesetih godina na pravi način su postavljene stvari što se tiče mlađih selekcija. To je postavio Velimir Velja Šargić iz Sombora. Radio je preko deset godina tamo i postavio je temelje sistema. Island je počeo da vodi brigu o svakom klincu, jer je populacija mala. Velja je napravio sistem u kome će jedan tim da ima tri ekipe - A, B, C", rekao je domaćim medijima trener Budućnosti Dragan Kažić, koji je sedam godina radio na ostrvu, a čak tri sezone je sarađivao sa aktuelnim selektorom Islanda u IVB-u.
"A ekipa je najbolja, B je miks igrača koji ne mogu da igraju u A ekipi i godinu dana mlađih, dok je C ekipa mlađa dvije godine. Svaka ekipa ima po 12 članova, tako da jedan tim ima 36 igrača i svi imaju minutažu. To je nešto sasvim drugo kada uporedimo sa našim prostorima, gdje u pjetlićima imamo 20 klinaca, a igraju njih samo 14-15".
Velja Šargić je definitivno imao veliki uticaj na islandski fudbal, ali imali su ga i drugi ljudi sa prostora bivše SFRJ, među kojima je i Kažić.
"Uspjeh do koga je došao Island je napravljen na osnovu rada sa mlađim selekcijama. Dosta trenera sa prostora bivše Jugoslavije je došlo da radi na Island, Luka Kostić koji je igrao za Osijek je bio pet godina selektor mlade i omladinske reprezentacije. Ostavio je trag.
Fudbalska budućnost nam nije svijetla: Teško je