Milorad Kosanović nije imao dilemu, spakovao se i zbog ljubavi pobegao iz Jugoslavije u Švedsku, gde je nastavio karijeru.
Milorad Kosanović, legendarni fudbaler i trener, čitav život je posvetio fudbalu, ostavljajući iza sebe bogatu karijeru u domaćim i inostranim klubovima. Po povratku u Jugoslaviju 1974. godine, nakon što mu je otac ugovorio novi angažman, postao je član Proletera iz Zrenjanina. Do kraja svoje igračke karijere nije napuštao zemlju, a nastupao je i za dva novosadska kluba – najduže u Vojvodini, a potom i u Novom Sadu, gdje je kasnije započeo trenersku karijeru.
U Vojvodini je obavljao i funkciju direktora i trenera, da bi se 1996. godine ponovo otisnuo u inostranstvo. Bio je selektor seniorske reprezentacije Malte, a značajne rezultate ostvarivao je i u kineskim klubovima, posebno sa Dalijanom, gdje je postigao vrhunske uspjehe. Kratko je vodio i Olimpiju iz Ljubljane, ali je najveći dio karijere proveo u srpskim klubovima. Iza njega ostaju šampionska titula sa Vojvodinom, polufinale Lige šampiona u Aziji sa kineskim klubom, otkrivanje talenata poput Siniše Mihajlovića u Borovu, ali i brojne anegdote iz bogatog životnog i profesionalnog puta.
Jedna od manje poznatih epizoda iz njegovog života vezana je za period kada je pobjegao iz Jugoslavije zbog ljubavi. Imao je samo 20 godina, bio perspektivan fudbaler Borova, kada je na jednom ljetovanju upoznao Šveđanku koja mu je osvojila srce. Odlučio je da se odseli i naredne tri godine proveo na severu Evrope, igrajući za Malme i osvajajući trofeje u Švedskoj.
„Pobegao sam s njom tada. Za šest mjeseci završio sam brzi kurs švedskog jezika i upisao ekonomiju. Posle tri godine došli smo u Vukovar na odmor, kod mojih mame i tate. Iskreno, u Malmeu mi je dosadilo, nema tamo sunca, stalno oblaci i kiša, a mrak brzo pada… Otac je tada već bio direktor Vukovarske banke i bio u kontaktu s ljudima iz zrenjaninskog Proletera, koji je tada igrao u Prvoj ligi, i ja sam odlučio da ostanem u zemlji. Švedska viza mi je ubrzo isticala, ali nisam više želio da se vratim tamo. Tamo ima hiljade lijepih stvari, ali je klima loša, severnjačka, s mnogo mraka, vjetra i kiše“, prisjetio se Kosanović u razgovoru za „Dnevnik“.
Ovaj hrabri potez, koji je ujedno i početak njegove dugogodišnje uspješne karijere u Jugoslaviji i šire, pokazuje koliko je ljubav i lična odluka mogli oblikovati život mladog fudbalera koji će kasnije postati jedan od najkarizmatičnijih i najuticajnijih trenera regiona.