Kapiten Mirko Ivanić ponovo bio najvažniji fudbaler Crvene zvezde u pobjedi nad Partizanom.
Crvena zvezda je golovima Timija Maksa Elšnika i Nemanje Radonjića upisala pobjedu na gostovanju Partizanu. Taj trijumf čekao se 54 godine, jer je toliko prošlo od kako su crveno-bijeli zabilježili dvije uzastopne pobjede na gostovanju u Humskoj. U obije - ove kod Vladana Milojevića - učestvovao je Mirko Ivanić.
Kapiten crveno-bijelih bio je važan akter nekoliko derbija Zvezde i Partizana, postizao golove u najbitnijoj utakmici srpskog fudbala, asistirao saigračima i bio jedan od najzapaženijih na terenu. Upravo takve igre Mirka Ivanića uticale su na očekivanja navijača, pa partije Zvezdinog kapitena nije često pominjana kada se govorilo o najboljima na 177. okršaju dva najveća srpska tima.
Mirko Ivanić se izuzetno lukavo izvukao na drugu stativu i odande probao da postigne gol nakon što je Marko Arnautović bio najviši u skoku. Nije uspio jer je Marko Milošević intervenisao, ali je Timi Maks Elšnik loptu poslao u nebranjenu mrežu sa samo metra udaljenosti. Asistencija neće biti upisana kapitenu, pamtiće se samo koliko je mudar potez izveo na drugoj stativi dok je crnogorski reprezentativac Milan Roganović "dremao" na prvoj i kvario priliku da se kapiten Zvezde nađe u ofsajdu.
Kod drugog gola Crvene zvezde Mirko Ivanić je uradio još više posla. Maestralno je primio loptu koju je poslao Vasilije Kostov, osvojio značajan deo terena i zatim "podvalio" pas u dubinu, iza leđa odbrani Partizana. Nemanja Radonjić je šutirao iz prve za dupliranje Zvezdine prednosti, koja se ispostavila nedostižnom.
Na samom kraju meča, odnosno u šestom minutu nadoknade, Ivaniću se otvorio prostor da pripreti Partizanu i stavi tačku na meč. Udarcem sa ivice kaznenog prostora pogodio je stativu, a čini se da je i Milošević malo zakačio tu loptu - dovoljno da joj promijeni put. Nekoliko minuta prije toga, Ivanić je bio u centru pažnje kada Radonjić, pa on i na kraju Duarte nisu uspjeli da postignu pogodak iako su sva trojica bili na ivici peterca. Malo su se poigravali, malo im je lopta bežala, a na kraju je Janis Karabeljov otklonio opasnost pred golom.
I kada se sve stavi na papir, Mirko Ivanić je na 177. okršaju Crvene zvezde i Partizana imao pogođenu stativu, kreirane šanse za Radonjića i Duartea u istom napadu, asistenciju za gol Nemanje Radonjića i šut ka golu nakon kojeg je Timi Maks Elšnik postigao prvi gol na meču. Pa, čekajte, ljudi... Malo li je?
Uprkos tome, kapiten Ivanić jedan je od onih koji su dobili najviše kritika na društvenim mrežama. Navijači nisu bili previše zadovoljni njegovom partijom, smatrali su da treba bolje i da je u određenim situacijama bio previše spor. Kao da tokom godina nisu navikli da Mirko fudbal igra u brzini koja njemu prija, da ponekad djeluje nonšalantno i da će na kraju Zvezdi isporučiti ono što se očekuje - bez obzira na to koliko je uključen u dešavanja na terenu tokom meča.
Uostalom, od umjetnika se ne očekuje da svakodnevno i tokom cijelog dana stvara. Kada je neko majstor u svom poslu, onda je okolina prisiljena da ga trpi - da mu je prilagođava kada naiđe trenutak inspiracije i da oduševljeno gleda u remek-delo kada on prođe. Pobjeda Zvezde nad Partizanom u Humskoj, u 177. "vječitom" derbiju je remek-djelo Mirka Ivanića jer je on stvario sve što je gostima donijelo pobjedu.