Pjevačica Maja Odžaklijevska je zbog unuka mnogo toga žrtvovala, a sada se osvrnula na to u kom je dječak stanju
Pjevačica magičnog glasa, Maja Odžaklijevska, povukla se iz javnosti prije nekoliko godina, a sve kako bi se posvetila unuku kojem je dijagnostikovan autizam.
Odžaklijevska je grad zamijenila mirnijom sredinom, a tek je nedavno, zbog svog učešća na muzičkom festivalu "Beogradsko proleće", odlučila da progovori o svemu.
Na samom početku razgovora, pjevačica je iznijela svoje mišljenje o tome da li danas ima kvalitetne muzike.
- Treba dosta vremena da prođe da se narod očisti od toksične muzike. I trebaće vremena, ali je lijepo što je uopšte počelo nešto da se dešava - istakla je Odžaklijevska.
Potom se osvrnula na svoj život u penziji:
- Divno je biti u penziji kad možete da se odmarate svaki čas. Ustajem kad ja hoću, spavam koliko ja hoću. Naravno, to možete i u gradu, ali je suština da ste tamo okruženi zelenilom, gazite bosi po zemlji, zagrlite neko drvo... Slušate samo lijepu muziku prirode, vjetar šušti, lišće... Ne mogu da vam opišem tu ljepotu.
Pogledajte kako izgleda njen raj u prirodi:
Maja Odžaklijevska otkrila u kakvom je stanju unuk kog su smjestili u dom: Viđa ga na deset dana kad joj dozvole
Pjevačica je spomenula i svog unuka koji ima autizam.
- On je, nažalost, dijete s tim spektrom kad postaje agresivan. I sad nije problem, mislim, jeste problem u mojim godinama da ja utišam tu njegovu bujnu agresiju s obzirom na to da je on sada u pubertetu i da je mnogo jači. Ali je problem što on sporadično napada i ljude, a ja ne mogu da ga zaustavim jer je otrčao 20 metara ispred mene. Zbog toga je Luka, nažalost, smješten u dom. Ja idem redovno, jednom nedeljno. Posjećujem ga i nosim mu ono što on voli da ručka. Vrlo se prilagodio, dobar je i poslušan. I dalje je neverbalan. On ne umije da kaže: "Mene to boli, meni to ne prija", nego ga morate stalno osluškivati, da ga ne biste uznemirili. To je malo komplikovano. Luki je dobro, a meni je sada malo bolje.
Često uzima unuka iz doma i s njim provodi vrijeme.
- Naravno. Mi često uzimamo Luku na po desetak dana, ili na pet dana, kako dozvole. Postoje pravila doma, o koja se mi ne oglušujemo. Njemu više ne smeta kad ga vraćamo, prilagodio se. U početku je to bilo malo tužno. Sad on zna da će i baka i mama i tetka, da ćemo svi ponovo doći da budemo zajedno.
