Vedrana Rudan poznata je po svojim iskrenim izjavama, a ovaj put se osvrnula na borbu sa karcinomom.
Književnica Vedrana Rudan kroz svoje kolumne često otvoreno govori o ličnoj borbi sa teškom bolešću. Uprkos lošim prognozama i čestim odlascima na onkologiju gdje prima terapije, ne odustaje i nastavlja da se bori.
U svojoj najnovijoj kolumni osvrnula se na period od prije dvije godine, kada joj je dijagnostikovan rijedak oblik karcinoma i kada su je ljekari već tada pripremali na najgori ishod. Njenu kolumnu prenosimo u cjelosti.
"Dvije godine umirem, a doktori su mi obećali brzu smrt": Vedrana Rudan nikada iskrenije o teškoj bolesti
"Dve godine umirem i ništa se ne dešava. Doktori su mi obećali brzu smrt, ukućani skrivaju koliko im je dosta. Loši smo glumci.
Znam da je ljutnja vještačka, žrtva glumljena, a života pun k****. Želiš da pobjegnem, ali nemaš kuda. Druga strana je dobra i pristojna. Šta želiš? Šta želiš? Kako mogu da ti pomognem?
Ovo pitanje ne smijem da postavim jer bi njegova dobra ponuda uskoro mogla da se pretvori u moj histeričan vrisak. Niko ovdje nikome ne želi da pomogne. Ne smiješ da pitaš, šta želiš, šta želiš jer će te ispitivati dok ne kreneš da urlaš. Ja ipak već vrištim.
Šta je s njim očajno, te nije briga kao ni njega šta je s tobom. Ćutati? Gutati? Vrištati? Je li ovo rak ili nemogućnost bijega? Da mu ponudiš pranje suđa? To dugo traje. Zato ga šaljem u auto pa po hleb. Neka se zadrži duže.
Ovo će pročitati Mira, govorim Kati. Misliš? Misliš da je to to? Ne znam. Rak mi je izbrisao instinkte. Donio je hleb? Smijem se. Baš me briga. Najteže mi je vraćati ubode koji ne bodu nego nerviraju. Grozno je osjećati krivicu prema nekome. Osjećaš samo svrab i potrebu da nestaneš.
"Dvije godine umirem, a doktori su mi obećali brzu smrt": Vedrana Rudan nikada iskrenije o teškoj bolesti
Ja sam kriva? Jaaa? Neka ti bude. Ja sam kriva, kriva, kriva. Pustimo lažnu glumu, lažnu priču, lažna nervozna prepiranja jedinog koji zna istinu. Gdje su mi krila? Daj mi krila. Ostala bih da smo oni stari.
Ovako… ostajem iako smo oni stari. Buljim u sto. U mene gleda flaster. Ružičasti morfijum na desnom ramenu", piše Vedrana u kolumni.
