U otvorenom pismu, Milica Todorović je podijelila osjećanja i borbu sa stresom nakon porođaja, pozivajući na razumijevanje i poštovanje privatnosti.
Milica Todorović se prije četiri dana porodila i na svijet donijela dječaka po imenu Bogdan. Pjevačica mjesecima nije željela da otkriva medijima ko je otac njenog djeteta, a misterija oko toga traje otkad je u javnosti procurila informacija da je pjevačica ostala u drugom stanju.
Prije dva dana su prvi put procurili snimci oca Miličinog djeteta sa proslave rođenja, a kako su mediji pisali, u pitanju je muškarac koji je u braku 19 godina i ima dvoje djece. Njegova supruga Lj. M. juče se oglasila i od tada ne prestaje haos.
Milica Todorović se sada obratila čitavoj javnosti putem otvorenog pisma koje prenosimo u cjelosti.
„Dragi moji,
Naše dijete ima tri dana, a ja sva tri dana prolazim kao kroz pravi pakao. Postoje trenuci u životu svake žene kada joj je potrebno samo jedno – mir. Da se oporavi. Da dođe sebi. Da u tišini upozna svoje dijete. Meni ti trenuci nijesu dati.
Nije prošlo ni tri dana od porođaja, a umjesto da u tišini gledam našeg sina Bogdana i učim kako da budem majka, iz bolničke postelje prolazim kroz stres i pritisak kakav nijedna žena ne bi smjela da doživi u tim trenucima. Taj pritisak je ostavio ozbiljne posljedice po moje zdravlje sa kojima se i dalje borim.
Postala sam majka u okolnostima koje nijesu jednostavne. Nijesu ni crne ni bijele. I od te istine ne bježim i ne lažem. Ali ono što se danas o meni govori nijesu činjenice, već priče, pretpostavke i tuđa viđenja. Iza tih riječi stoji jedna žena koja se porodila i koja sve to mora da nosi na svojim leđima. O svemu o čemu se danas govori, želim da javnosti jednog dana govorim mirno, jasno i činjenicama – kada za to budem spremna.
Razumijem da postoje snažne emocije. Razumijem i tuđu bol. Ali isto tako moram da kažem – boli i mene. Boli kada se o tebi govori bez odgovornosti i priča nešto što nije istina. Kada se tvoj život svodi na naslove. Kada se zaboravi da si prije svega čovjek, žena, majka.“
Moja stvarnost danas nijesu ni priče ni nagađanja, već borba da budem dovoljno jaka da mogu da budem tu za dijete. U svoj toj buci, rijetko ko se zapitao kako sam ja.
Razumjeće me žene koje su rađale – jer znaju koliko je to težak, krhak i emotivan period, čak i kada imate mir. A ja ga nijesam imala.
Od svoje petnaeste godine sam u javnosti i nikada se nijesam skrivala iza laži. Mogla bih danas da kažem mnogo toga. Ali biram da vjerujem da vrijeme uvijek pokaže šta je istina, a šta laž. I da svaka priča ima i drugu stranu – onu koju ću ispričati kada budem spremna.
U ovom trenutku, moj jedini fokus su dijete i oporavak. Sve ostalo, sve priče, tumačenja i neprovjerene informacije najiskrenije molim da se zaustave. Ne zbog mene. Već zbog jednog malog života koji tek počinje i koji zaslužuje mir.
Hvala svima koji su pokazali razumijevanje, toplinu i ljudskost.