"Danas se bojim. Prvi put u životu. Ne smrti — nego doktora", napisala je Vedrana Rudan u svojoj, kako kaže, najhrabrijoj kolumni.
Čuvena spisateljica Vedrana Rudan već neko vrijeme vodi mučnu bitku protiv kancera o čemu redovno piše na svom blogu, no njena poslednja objava podigla je ozbiljnu prašinu u regionu.
U blogu pod nazivom "O bogovima", govorila je o ljekarima, sa akcentom na onkologe i lično iskustvo sa smrtonosnom bolešću. Na Fejsbuku je tekst propratila riječima: "Zašto pacijenti nemaju pravo na olakšavajuće okolnosti?", a mi vam u nastavku prenosimo u cjelosti njenu ispovijest:
"Doktori gube empatiju na trećoj godini studija"
"Čitav život borim se sa vetrenjačama. Kad pogledam unazad... ne znam ko mi nije bio na nišanu — zlostavljači, političari, kriminalci, žene, muškarci, učiteljice, profesori, tete u vrtiću, državni službenici, djeca. Nikad me nije bilo strah. Sudovi, tužbe, borbe... pravda je uglavnom bila na mojoj strani.
Danas se bojim. Prvi put u životu. Ne smrti — nego doktora. Ne svih, ali nekih. Njihove hladnoće, drskosti, nedostatka empatije.“
"Danas se bojim. Prvi put u životu. Ne smrti nego doktora": Vedrana Rudan progovorila o svojoj smrti i šta prolazi
Vedrana podsjeća da brojne studije pokazuju kako studenti medicine upravo na trećoj godini gube empatiju: "Premalo ih je, hronično su umorni, neki beže u alkohol, drugi gledaju kroz tebe, treći režu… nije im lako."
"Preklinjala sam ljekara"
Potom opisuje iskustva sa bolesnim članovima svoje porodice:
"Prije dvadeset godina, moja sestra je umirala. Gušila se, krkljala, molila za milost. Preklinjala sam ljekara da joj pomogne. ‘Ona više nema pluća!’, zaurlao je.“
Još bolniji je prizor umiruće majke: "Ljudima je rekao da je umišljena bolesnica, da ne reagujemo na vapaje ‘razmažene starice’. Rak su joj otkrili dva dana prije smrti."
"Moj doktor misli da je bio previše dobar prema meni"
Rudan potom govori o sopstvenoj bolesti i odnosu sa pojedinim onkolozima:
"Od početka mi niko nije krio da sam neizlečiva. Ali stavovi ljekara nisu bili isti. Jedan cenjeni onkolog me pitao: ‘Koja budala vam je rekla da se zračite?’ Dodao je da ću proći kroz pakao — i bio je u pravu. Ali njegov ton, zlurad, opominjući... to ne mogu sebi da objasnim.“
Navodi da sada osjeća posledice svog javnog pisanja: ljekar je prestao da je pozdravlja, a to saznaje preko supruga jer ga sreće u bolnici.
"Koja taština, bahatost, bezosjećajnost... Gospodin misli da je do sada prema meni bio predobar, a onda sam ja napisala onu rečenicu."
"Ovo je najhrabriji tekst u mom životu"
Vedrana opisuje i jednu rečenicu koju joj je ljekar jednom rekao: "Znate li u čemu je razlika između ljekara i Boga? Bog zna da nije ljekar."
Dodaje da joj predstoji još jedan ulazak u bolnicu i da će tražiti nešto gotovo nemoguće — da više ne viđa onkologa kog se plaši.
Otkriva i da joj je najveća podrška lekar koji je poznaje više od trideset godina: "Doktor Nikolić. Doktor, brat, prijatelj. Javiće se usred noći sa kraja sveta da me utješi i pomogne."
Tekst završava riječima:
"Ovo je najhrabriji tekst u mom životu. Stvarno imam jajnike velike kao kuća. Znam da ću možda zbog ovoga zažaliti. Ili neću? Cijeli život sam se borila — zašto bih pred kraj bila ovca?
(rudan.info/MONDO)
