Mnoge je iznenadio prizor i natjerao da se duboko zamisle.
Četiri godine nakon što nas je zauvek napustio Đorđe Balašević, njegov grob na Gradskom groblju u Novom Sadu i dalje privlači pažnju mnogih – ne grandioznošću, već tihom, dirljivom simbolikom predmeta koje posjetioci ostavljaju s ljubavlju i poštovanjem.
Među njima se ističe mali kamen u obliku srca, na kojem stoji jednostavna, a snažna poruka: "Mirno ti more, naš Panonski mornar“. Ove riječi ne samo da prizivaju uspomene na Balaševićev poetski svijet, već i svjedoče o praznini koju je ostavio iza sebe – u srcima publike i pjesmama koje više neće biti napisane.
Na grobu se, osim toga, mogu vidjeti i tri neobične figure: bijeli zec, morska školjka i drveni konj – svaki od ovih simbola duboko ukorenjen u njegovom stvaralaštvu i duhovnom nasleđu.
Drveni konj, sa svojim rustičnim šarmom, podseća na fijakere, ravnice i vetrove Vojvodine. U mnogim kulturama, konj simbolizuje slobodu i duhovnu snagu, a često i putovanje duše ka večnosti. Na grobu pesnika koji je svojom lirikom večito jahao prostranstvima Panonije, ovaj konj može predstavljati upravo taj njegov poslednji galop ka beskraju.
Beli zec, nežna figura koja asocira na nevinost, buđenje, prolaznost i čistoću, možda je omaž Balaševićevom detinjem duhu. Njegova sposobnost da u pesmu pretoči radost, šalu i porodičnu toplinu, ogleda se u tom tihom zecu – simbolu igre, života i večne radoznalosti.
Morska školjka, iako geografski strana Panoniji, savršeno se uklapa u metaforu "Panonskog mora" – kako bi dočarao dubinu emocija i širinu duha. Školjka, u tom smislu, može biti i simbol tišine, čuvanja tajni, ali i glasova koje čujemo samo kad pažljivo slušamo – baš kao u njegovim pesmama.
Tu je i crvena ruža, večiti simbol ljubavi, poštovanja i tuge – kao završni pečat na grobu pesnika čije su reči toliko puta govorile ono što ni sami nismo znali kako da izgovorimo.
(Informer.rs/Mondo)
