Glumica Eva Ras o tragedijama koje su obilježile njen život, susretu s narkoticima i ocu koji je imao samo 19 godina kada je priznao majci da je homoseksualac
Eva Ras (81) otvorila je dušu i progovorila o porocima kojima se u mladosti odala.
"Moj prvi muž, s kojim sam bila dok sam studirala Fakultet dramskih umjetnosti, drogirao se. Nisam znala za to dok smo se zabavljali, saznala sam tek kad smo se vjenčali. Tih šezdesetih godina narkomanima smo zvali samo one koji su se liječili od droge, a ne i one koji su je koristili. Zbog toga su mnogi mislili da drogiranje nije ništa strašno", rekla je Eva Ras i otkrila kako je došlo do toga da prvi put proba drogu:
"Suprug me nikad nije nagovarao na to. Međutim, droga se vukla po stanu i gledala sam kako je on uzima. Jednom sam mu rekla da hoću i ja da probam. Odgovorio mi je da ne želi da bude svjedok tome i da to uradim dok on nije kod kuće. Tako sam i učinila. Ušmrkala sam taj prašak, bio je to kokain. Imala sam 20 godina kada sam prvi put probala drogu".
Eva kaže da nakon uzimanja narkotika nije znala za sebe i da danima nije jela i spavala.
"Kad bih se nadrogirala, mislila bih da mogu da prođem kroza zid! Pipala bih zidove i činili su mi se mekani. Taj čudan osjećaj u glavi trajao bi danima. Dva dana ne bih jela, pila, spavala, niti pišala! Nisam imala nikakve fiziološke potrebe. Kad bih sklopila oči, ukazivala bi mi se čudna priviđenja. To je bilo jezivo! Povraćala sam od psihičkog gađenja, jer sam izgubila sebe u svemu tome Prošle su nedelje dok nisam došla sebi. Kad sam shvatila da stabilno stojim na zemlji i da zid nije mekan, znala sam da sam dobro. Razvela sam se od prvog supruga i prestala sa drogiranjem. Neću da pričam o njemu i otkrivam ko je. On ima svoj život i nemam pravo da mu ga zagorčavam. Ne samo njemu već i njegovoj djeci i unucima".
Ljubavni život joj je bio buran, a takvo joj je bilo i djetinjstvo. "Rođena sam u Subotici. Kad pomislim na djetinjstvo, sjetim se Drugog svjetskog rata, koji je tada divljao Evropom. Svi su se radovali što sam došla na svijet, a u istom trenutku i plakali jer su bili uplašeni za naše živote. Kad sam porasla, majka Margita mi je pričala kroz kakve smo muke prolazili, da nismo imali ogrijev, hranu, obuću", rekla je Eva za Informer Hit i otkrila da ju je otac Robert napustio kada je imala samo dvije godine:
"Čudno će zvučati, ali sjećam se tog rastanka, iako sam bila beba. Majka me je držala u naručju, a ja sam znala da mi je taj čovjek koji stoji pored nas otac. Očekivala sam da me uzme, ali to nije učinio. Mislila sam da sam kriva za njihov rastanak i da me otac ne voli. Međutim, to nije bio razlog zbog kog nas je napustio. Priznao je majci da je homoseksualac i otišao od nas. Bila je razočarana u njega. Nije mogla da shvati da se zaljubila u čovjeka koji ne voli žene. Imao je samo 19 godina kada su se rastali, a ona 26".
Od prvog supruga se razvela u maju 1963, a već u junu je upoznala ljubav svog života.
"Kolega Aca Drobnjaković i ja smo iste večeri diplomirali na FDU. Nismo imali ni dinara u džepu i krenuli smo da obilazimo kafane po centru Beograda iz nade da ćemo sresti nekog kolegu koji bi nas častio pivom. Došli smo do Madere i Aca kaže: 'Eno Radomira Stevića Rasa. On je majka za češatore, on će nam platiti piće.' Ušli smo unutra i Aca me je odmah upoznao sa Rasom. Rekao je: 'Radomire, ovo je Eva', a on je odgovorio: "'Ona je Eva Ras.' Ispričao mi je da me je godinu dana prije tog susreta gledao na ispitnoj predstavi i da je još tada odlučio da ću biti njegova supruga. 'Bio sam oženjen u tom trenutku, ali sam se u međuvremenu razveo. Sada sam slobodan i mogu da se oženim tobom', rekao je. Uspaničila sam se i rekla Aci da neću da pijem piće s tim čovjekom. Ras me je smirio: 'Nemoj da se plašiš. Ako ne želiš da mi budeš žena, nije nikakav problem, ali veruj mi, udaćeš se za mene.' To je bilo u utorak uveče, a u subotu, 1. jula 1963. udala sam se za njega. Imala sam 21 godinu, a on 30.
Iste godine kada se udala za Rasa ponovo je vidjela oca.
"Ras i ja smo zajedno otišli kod njega. Prošlo je 20 godina! U Robertovom stanu je bio i njegov partner, jedan fin i lep mladić od 35 godina. Robert je tada imao 42. Nisam bila iznenađena, jer mi je majka pričala da mi je otac gej i da živi sa muškarcem. On je krio od svih da je homoseksualac zato što je bilo takvo vrijeme. To je bio naš prvi susret otkako me je ostavio sa samo dvije godine. Rekao mi je: 'Da nije bilo Drugog svjetskog rata i da si rasla u mojoj blizini, nikad ne bih dozvolio da budeš glumica.' To je ujedno bio i naš poslednji susret.
Posle majčine prijetnje da će se ubiti, Eva je prekinula svaki kontakt s Robertom:
"Kada je mama saznala da sam bila kod oca, poslala mu je pismo i napisala da će se objesiti o luster u dnevnoj sobi budemo li se viđali! Potom je otac pisao meni da ne smijemo da iskušavamo Margitu i da je najbolje da se odreknemo našeg srodstva i ljubavi zbog majčinog života i zdravlja. Na kraju pisma je dodao: 'Uvijek sam želeo da te imam. Ti si moja slika i prilika i večno ću biti zahvalan tvojoj majci što te je rodila, ali više ne možemo da se viđamo."
Osamdesetih godina Eva doživljava velike tragedije - gubi tri drage osobe.
"Suprug mi je preminuo 1982. Ispratio me je na voz u Budimpeštu, gdje sam išla da snimam film, i po povratku kući skinuo je mantil i pao mrtav. U tom trenutku sam bila kod Novog Sada, ali ništa nisam znala jer se za njegovu smrt saznalo tek dva dana kasnije. Mojoj majci je bilo čudno što se nije javljao, niti dolazio u posjetu, a to je uvijek činio kada sam bila na putu. Otišla je u policiju, došli su do stana, obili vrata i zatekli ga kako leži mrtav. Imao je 50 godina", priča Eva i dodaje da je za strašne vijesti saznala u hotelu u Budimpešti:
"Sjećam se, silazim niz stepenice hotela Rojal i približavam se lobiju. Bila sam sva u crnini, kao da sam znala. Krenula sam da prošetam gradom. U tom momentu u susret mi ide reditelj filma i kaže: 'Evo, čeka vas automobil. Jeste li se spakovali?' Mislili su da sam već saznala tužne vesti zato što sam bila u crnoj garderobi. 'Gdje idem?', upitala sam, a on mi kaže: 'Muž vam je umro, voze vas nazad za Beograd.' Stravične vijesti sam saznala na najgori mogući način. Odmah sam otišla na recepciju i telefonom javila da Rasa ne sahranjuju u Aleji zaslužnih građana jer je nije volio. Njemu je to izgledalo kao neki svetlarnik".
Glumica je po povratku u Beograd saznala da je Ras umro prirodnom smrću.
"Imao je slabo srce još od rođenja. Kada sam otišla po umrlicu u bolnicu, pisalo je da je na srcu imao 32 ožiljka, a taj poslednji infarkt mu je bukvalno prepolovio srce. Tri godine sam bila potpuno luda i van sebe. Nikada do tada nisam pomišljala da ćemo umrijeti. Ćerka Kruna je teško podnjela očevu smrt jer je u tom trenutku imala tek 14 godina".
Samo četiri godine kasnije, u kratkom vremenskom periodu, Eva gubi oba roditelja, a potom i ćerku.
"Majka je preminula 15. septembra 1986, a otac 11. novembra iste godine. Kada je saznao da je majka umrla, otac je pio alkohol da bi okončao svoj život. Ne bi me čudilo da je pio metil-alkohol da bi umro. Možda bi počinio samoubistvo, ali kod nas Jevreja se to smatra najvećim grijehom. Sigurna sam da je pio dok nije preminuo! Mnogo ju je volio. Nisam mu bila na sahrani zbog toga što nisam htjela da ispadnem licemjerna. Kako da odem na sahranu čovjeku koga sam u životu vidjela samo dva puta?!" "Nikad neću saznati kako je preminula. Posle mjesec dana istrage, francuska policija me je obavijestila da je umrla prirodnom smrću. Zašto i na koji način, ne znam ni danas. Šta god da se desilo, ja sam joj majka i ona će uvijek biti moja ćerka. Znala sam o njoj onoliko koliko je ona to željela. Ministarstvo kulture je platilo da se njeno tijelo doveze iz Pariza u Beograd jer nisam imala novca. Otad nosim crninu i nisam je skinula jer žalost ne može da prođe. Ta crnina me štiti od svih nasrtljivaca. Kada je neko u crnini, ljudi su manje grubi prema njemu".
Malu utjehu i skretanje misli sa velike tragedije Eva je našla u liku čuvene Smiljke Miljković, koju je glumila u kultnoj seriji "Srećni ljudi":
"Siniša Pavić me je pozvao i rado sam prihvatila tu rolu. Zahvaljujući toj ulozi publika me je upoznala i kao slikarku. Sve Smiljkine slike u seriji su zapravo moje! To je bila najveća izložba naivnog slikarstva, pošto je svaku epizodu gledalo po tri miliona ljudi. Jedna od najpoznatijih slika u seriji je ona sa likom Mihajla Ostojića, kog je glumio moj divni kolega Nikola Simić. Tu sliku sam kasnije naslikala još pet ili šest puta za novac".
