Knez će se zauvjek sjećati tog 1. novembra 1994. godine, kada je bio u Njemačkoj i izazak s drugarom se pretvorio u flmski scenario.
Nenad Knežević Knez bio je devedesetih godina među najpopularnijim pjevačima, kada je dens muzika bila jedino što se slušalo na svakom ćošku, a njegovi brojni hitovi i danas se slušaju.
Jednom prilikom ispričao je anegdotu vezanu za hapšenje u Njemačkoj, kada su policajci bili uvjereni da je Knez opasni narko-diler iz Kolumbije.
"Prve 'slasti' baksuzluka okusio sam u osnovnoj školi. Kako sam bio nevjerovatno živahan, već u prvom razredu proglasiše me problematičnim - dječakom. S pravom ili ne? Ne znam, ali ubijeđen sam da nisam bio ništa gori od svojih vršnjaka. Kao i oni, obožavao sam petarde, sitne čarke i podmetanja na času, rakljice specijalno pravljene za djevojčice... Ali, za razliku od drugara, ispaštao sam ne samo zbog svojih, nego sam često 'iskijavao' i tuđe nestašluke. Bilo kakva glupost da se dogodila u školi, znalo se koga će za gušu - problematičnog dječaka. Bio sam dežurni krivac! Naravno, vremenom sam se 'izduvao', smirio i uozbiljio. I pored toga, baksuzluci mi ne daju mira, naprotiv, vjeran su pratilac mog života", ispričao je 1995. za časopis "Sabor".
"Ovo što ću vam sada ispričati djeluje nestvarno i u snu, a kamoli u javi. Bilo je to krajem prošle godine. Posle nekoliko koncerata u Švajcarskoj, jednog dana u zoru krenuo sam u Njemačku, gdje me je čekala poduža turneja. Na granici ne bješe žive duše, tako da pasoš nisam iz džepa ni vadio."
"Dobro se sjećam tog 1. novembra 1994. godine. Bio je Dan mrtvih. I Leverkuzen, u kojem sam prvo odsjeo, bješe totalno 'mrtav' grad. Ulice puste, radnje zatvorene. Nije mi se sjedilo u hotelskoj sobi. Poželio sam da prošetam, pa jedva nagovorih drugara da mi se pridruži. Svratismo u pab na pićence, a zatim se preselismo u jedan kafić u samom centru grada. Iako mi bješe čudno - gdje god da sam se osvrnuo pred očima su mi uvijek bili panduri, čak mi se činilo da su iste face u pitanju - nisam brinuo. Možda nas prate? Neka - pasoš mi je u redu, imam vizu i sve potrebne papire."
"Napuštamo kafić i krećemo prema parkingu, ali odjedanput nas okružiše policijska kola. Iz tri automobila izletješe naoružani panduri, uperiše mašinke na nas, staviše nam ruke iznad glave, priljubiše uz kola i počeše da nas pretresaju. Tek posle detaljne pretrage zatražiše nam isprave. S mojim drugarom brzo završiše - imao je njemački pasoš, a kada im ja pokazah svoju crvenu knjižicu, zgrabiše me za ruke, strpaše u kola i odvezoše. Moraće, kako mi rekoše, da provjere moj identitet, a to je bilo moguće samo u policijskoj stanici", ispričao je Knez, čija ćerka Ksenija Knežević je naslijedila njegov talenat za muziku i privlači pažnju atraktivnim izgledom.
"UPERILI MAŠINKE, ZGRABILI ME ZA RUKE I STRPALI U KOLA": Knez je devedesetih uhapšen u Njemačkoj - priča je kao iz filma
