Boris Komnenić, kojeg će publika najviše pamtiti po ulozi Saše Guze Popadića iz "Boljeg života", preminuo je 6. marta u 64. godini posle teške bolesti.
Nije često govorio za medije, bio je osoba koja nije voljela da mu ljudi prilaze na ulici samo zato što je glumac, a u jednom intervju je ipak otkrio neke svoje tajne.
Boris Komenić je tada ispričao da se prvi put zaljubio na Salajci, te da je u novosadskim bioskopima donio odluku o svom budućem pozivu - kinematografiji i otkrio zašto su ga ljudi smatrali za neprijatnu osobu.
"Odrastao sam na Salajci, kod Temerinskog mosta, na uglu Teodora Mandića 9 i Temerinske 105. Tu, gdje se sada zida tržni centar. Dane provedene u tom kraju nikada neću zaboraviti. Kada me pitaju za Novi Sad, tu sam uvijek bezprekompromisan, i kažem - da", rekao je Komnenić i prisjetio se 1962. godine kada je bila fešta otvaranja Željezničkog mosta.Bila je to i svetkovina njegovih emocijam.
"Moja prva ljubav, djevojčica iz Radničke ulice, iz kuće ispred moje. Te večeri roditeljima sam pričao kako ću nju da oženim", rekao je glumac.
Sudeći po priči, može se pomisliti da korijene čitavog života vuče iz panonskog grada, ali na mapi njegovog djetinjstva upisane su i Istra i Istična Hercegovina, gdje je boravio svakog ljeta.
"Novi Sad je svakako veoma bitan u mom životu, ali velike ljubavi su mi i rodna Pula, u kojoj sam živio do pete godine, i Bileća u BiH. Istočnu Hervegovinu shvatam kao moje porijeklo, jer mi je otac odande", ispričao je tada Komnenić, i prisjetio se da ga je napočetku interesovalo samo da bude filmski režiser, a gluma mu nije padala na pamet.
"I tako je film bio moja sudbina, a u pozorište sam zalutao. Prije nego što sam upisao FDU u Beogradu, gledao sam ukupno pet predstava, i to sa školom", rekao je glumac koji nije spadao u red onih koji ne voli sebe da gleda na televiziji, niti da sluša svoj glas.
Prvi film u kom je igrao, odgledao je tek posle trideset godina, a "Bolji život", kojim je stekao široku popularnost, rekao je tada, da nikada neće gledati.
"Malo me je toga sramota, a ne znam ni kako bih to objasnio. Možda u tome ima čak i sujete. Často mislim da sam mogao bolje da odigram, pa se nerviram", rekao je Boris koji se imao mnogo hobija, a jedna od njih je bio i lov.
Nije volio kada mu ljudi prilaze na ulici, a znao je i da mrzi.
"Ne volim uzgredne pojave kao što je poznatost, jer to mi ne znači, niti da od toga pravim nekakvu zabunu među ljudima. Glumom se bavim zbog sebe, a ne zbog drugih, stoga ne volim kadu mi ljudi na ulici prilaze zato što sam glumac. Ljudi osjećaju da mi to smeta, i zbog toga važim za vrlo neprijatnu osobu. Za sebe bih rekao da sam selektivno neprijatan. Volim da volim, a kada ne dolazim na odaziv - mrzim", objasnio je tada Komnenić.
