Na današnji dan rođen je glumac, pjevač, sin, otac i prijatelj koji nas je prerano napustio.
Kažete Marinko Madžgalj, pomislite na večito nasmijanog momka, koji se iz sveg srca trudio da NAS zasmije.
I radio je to savršeno!
Bio on "tupavi" Čeda Velja ili zalizani pjevač u ružičastom sakou i dokolenicama, Marinko je bio jedan od najdivnijih umjetnika u čijem smo talentu imali zadovoljstvo da uživamo.
Danas je tužan dan – dan kada bi jedan tata, sin, prijatelj, partner, komšija... slavio svoj 38. rođendan.
Bol njegovih najbližih nikada neće proći, naša ne može da se meri s njihovom, ali je osećamo. Jedan mladi čovjek je otišao prerano i iza sebe ostavio najmilije, i svako ko je osetio takav gubitak, zna da su riječi suvišne. Ostaje sjećanje na sve njih, a Marinko nam je ostavio itekakav “spomenar”.
Volio je pjesmu, uz jednu je i ispraćen i danas ćemo ga se tako sjećati.
Njegov prijatelj Ognjen Amidžić je nakon Marinkove smrti objavio ove pjesme:
"Bože"
"Za sve sam kriv"
Jedna "zajednička" - "Nema nam pomoći"
Ko bi zaboravio ovo pojavljivanje na televiziji, kada je Flamingosima oteta pobjeda na Beoviziji, ali i trenutak kada je cijela hala ustala da pleše s momcima, koji su preko noći postali "heroji nacije"
Kada je Marinko preminuo, njegov prijatelj Andrija Milošević se oprostio ovim stihovima:
"Druže moj.Sačuvaću te. Ne brini.
Slobodno idi.
Nije ovaj tren tako kratak.
Nije vrijeme za sumnju. Budi mi dobar.
Išli smo jednom sami. Sve si mi rekao.
U meni je sto vulkana.
Spalio bih svu logiku svijeta, samo da se jos malo igramo.
A to se ne može.
Druže moj. Budi mi spokojan.
Odbraniću te ja.
Zamrznuću osmjehe,za neka bolja vremena.
Ti samo idi.
Budi siguran i smio,
a ja ću voljeti ovu suzu,
koju nikada nisam htio".
Ne bismo se opraštali, samo bi smo zahvalili na divnim uspomenama.
