Naš mozak posebno je osjetljiv na traume i iskustva koje proživljavamo u dva perioda naših života, piše portal Quartz. Tara Svart, neuronaučnica na prestižnom Univerzitetu MIT, identifikovala je ta dva perioda
Riječ je o životnoj dobi od prve dvije godine i tinejdžerskim godinama.
U prve dvije godine naš mozak razvija se izuzetno brzo i usvaja niz komplikovanih procesa, poput govora. Govor prvo naučimo da razumijemo, a tek onda i sami progovorimo.
"To je užasno komplikovana stvar za mozak", objašnjava Svart, "a uz to, djeca tada i počinju hodati – tako da, iz fizičke perspektive, to je još jedan ogroman uspjeh ljudskog mozga".
Takve ogromne promjene u mozgu znače da psihološka ili emocionalna trauma može naglo zaustaviti naš neurološki razvoj. Iako se tih prekida nećemo sjećati, bilo kakvi traumatski događaji, poput zlostavljanja, zanemarivanja, bolesti i slično mogu dovesti do dugotrajnih poremećaja u ponašanju i kognitivnih poremećaja u daljnjem životu, upozorava naučnica.
Na primjer, u Rumuniji 1980-ih i 1990-ih godina, nakon pada komunističkog režima, 100.000 siročadi iznenada se zbog siromaštva i ekonomske propasti našlo u prepunim državnim institucijama. Bili su zbrinuti, nahranjeni i obučeni, ali niko im nije iskazivao nježnost niti se igrao sa njima, zbog straha od širenja bolesti. Mnoga su istraživanja pokazala da su ta djeca, kao odrasli, imali velikih problema sa zadržavanjem posla i partnera te patili od psihičkih poremećaja.
"Kad su skenirali mozgove te djece, ispostavilo se da su imali poremećaje u limbičnom sistemu koji upravlja osnovnim ljudskim emocijama", dodaje Svart.
U tinejdžerskim godinama naš mozak već je manje-više jednake veličine kao i odrasli mozak, a u tom periodu on počinje da "čisti" krhke neurološke veze i nekorišćene neurološke puteve. Možemo to uporediti s vrtlarenjem – moramo odrezati stare grane da cijela biljka bolje raste. U ovom periodu prvi put nam se jače aktivira prefrontalni korteks u mozgu i možemo istovremeno upoređivati i analizirati nekoliko kompleksnih ideja.
To je popraćeno i sve većom potrebom za komunikacijskim vještinama i emocionalnom zrelošću. Mozak postaje svjesniji međuljudskih odnosa i društvenih pravila.
Ono što postaje sve jasnije je važnost stabilnosti i sigurnosti u ljudskoj okolini, kao i da je stabilnost povezana s našim kognitivnim funkcijama. U bilo kom trenutku neki veliki poremećaj ili trauma u našoj okolini može zaustaviti moždani razvoj i poremetiti njegovu krhku ravnotežu. Možda ne razumijemo odmah kako takvi događaji utječu na nas, ali upravo je zbog posljedica tih događaja, koje nam se mogu pojaviti tek u odrasloj dobi, važno nastaviti istraživati ljudski mozak, zaključuje se u članku na portalu Quartz.
