Iznenađujuće veliki broj ljudi na ovom svijetu vjeruje da postoje natprirodne sile. Evo šta kaže nauka, a šta vi mislte, recite nam u anketi.
Istraživanje sprovedeno na Čapmen univerzitetu 2017. pokazalo je da čak 52 odsto odraslih Amerikanaca vjeruje u duhove, ukleta mjesta i slično, što je rast od gotovo 11 odsto u odnosu na rezultate sličnog istraživanja iz 2015. godine. Podaci ranijeg britanskog istraživanja pokazali su da u natprirodno vjeruje 52 odsto Britanaca, ali… postoje mnogo razumnija objašnjenja za „čudne“ pojave na ovom svijetu od duhova. Mental Floss donosi šest naučnih objašnjenja "natprirodnih" pojava koje ljudi često proglase "duhovima".
Anketa
Da li vjerujete u natprirodne sile?
-
Ne vjerujem
22.22% (16)
-
Vjerujem, iako nemam nikakvu potvrdu da postoje
65.28% (47)
-
Naravno, imao/imala sam i neka natprirodna iskustva
11.11% (8)
-
Da, jer poznajem lično nekoga ko je imao takvo iskustvo
1.39% (1)
Elektormagnetna polja
Decenijama je kanadski neurolog Majkl Persinger proučavao efekte elektromagnetnih polja na naš um, uključujći i percepciju prisustva „onostranog“. Njegova hipoteza kaže da pulsiranje magnetnih polja koje ne možemo da opazimo na svjesnom nivou, ljudima može djelovati kao neobjašnjivo prisustvo "nečega" u prostoriji u kojoj se nalaze, a taj osjećaj izaziva neuobičajenu aktivnost u temporalnom dijelu mozga. Persinger je snimajući moždanu aktivnost ispitanika uočio da njihovo izlaganje određenim slabim magnetnim poljima tokom 15 do 30 minuta kod ljudi može da stvori snažan utisak da je u prostoriji prisutno nešto "nevidljivo".
Ovu teoriju su podržala i druga istraživanja, koja su pokazala da će ljudi prije potpasti pod sugestiju da osjećaju prisustvo duhova, nego što će prihvatiti objašnjenje da je taj osjećaj posledica djelovanja elektromagnetnog polja. Osim toga, na mjestima koja važe za "ukleta" širom svijeta, registrovana je neuobičajena elektromagnetna aktivnost, nezavisnim istraživanjima.
Zvuk niske frekvencije
Infrazvuk je zvuk vrlo niske frekvencije, toliko niske da ga ljudsko uho ne može registrovati. Ali, ove vibracije niske frekvencije mogu da izazovu snažnu psihološku neprijatnost. Naučnici su proučavali efekte ovih zvukova na ljude, i ispostavilo se da izloženost niskim frekvencijama može da izazove dezorijentisanost, napade panike, promjene u ritmu otkucaja srca, kao i skok krvnog pritiska, što su sve simptomi koji mogu da budu povezani sa "natprirodnim silama", ukoliko osoba u njih vjeruje.
U istraživanju iz 1998. godine, na temu prirodnih uzroka "ukletosti", inženjer Vik Tendi opisao je kako je radio za izvjesnog proizvođača medicinske opreme, čije su laboratorije navodno bile uklete. Kad god je Tendi radio u toj konkretnoj prostoriji, bio je vrlo uznemiren, osjećao se depresivno i neprijatno, i činilo mu se da čuje i vidi čudne stvari. Na kraju se ispostavilo da je ta laboratorija bila izložena neprestanom zvuku frekvencije svega 19 Hz, koji je izazivao sve te "neobjašnjive" osjećaje.
Druge studije pokazale su da zvukovi niske frekvencije mogu kod nekih ljudi čak da izazovu i ježenje i trnce niz kičmu.
Buđ
Šejn Rodžers, profesor na Klarkson univerzitetu proveo je mjesece istražujući navodno uklete lokacije, pokušavajući da pronađe naučni dokaz ne tako paranormalne aktivnosti - buđ. Ranija istraživanja pokazala su da određene vrste buđi mogu da izazovu simptome koji zvuče prilično zastrašujuće, iracionalne strahove i demenciju, na primjer. "Gledao sam mnoge emisije na temu ukletih mjesta, i pomislio sam da bi bilo dobro kad bismo mogli da otkrijemo nešto što je zajedničko svim tim mjestima, i što bi moglo da objasni zašto se ljudi na njima osjećaju neprijatno. Istraživanje lokaliteta pokazalo je da je na svim njim prisutna ta toksična buđ", rekao je Rodžers za Mental Floss.
Trovanje ugljen-monoksidom
Slučaj "uklete kuće" iz 1921. opisao je dr Vilmer u stručnom časopisu Američkom žurnalu oftalmologije. Porodica koja se uselila u "ukletu" kuću prijavila je da se čuje pomjeranje namještaja, da u toku noći čuju glasove, da se osjeća prisustvo nečega… Ispostavilo se da nešto nije u redu sa instalacijama i da je u kuću sve vrijeme polako doticao ugljen-monoksid, izazivajući vizuelne i zvukovne halucinacije stanara. Instalacije su popravljene, a porodica je nastavila da živi u istoj toj kući, bez ikakvih neočekivanih "posjetilaca".
Svjedočenje "očevidaca"
Studija iz 2014. godine, sprovedena na Univerzitetu u Londonu pokazala je da ljudi relativno lako povjeruju u postojanje natprirodnih sila, kad čuju neko svjedočanstvo na tu temu "iz prve ruke".
Ispitanicima je pokazan video u kojem čovjek navodno pomjera metalni ključ svojim mislima. U jednom slučaju, pokazan im je video u kojem treća osoba "svjedoči" (u dogovoru sa psiholozima) da je vidjela da se ključ zaista pomjera, i ispitanici kojima je prikazan taj video sa "svjedokom" bili su spremniji da "vide" da se ključ zaista pomjera, iako to nije bio slućaj, naravno, nego oni koji su gledali video bez "svjedoka".
Psiholozi kažu da tuđe svjedočenje može da utiče na naš doživljaj stvarnosti. Dakle, ako bi u grupi ljudi koja je prisustvovala nekom neobičnom prizoru bilo jedan čovjek koji bi odlučno tvrdio da je vidio duha, ostali bi bili spremniji da se slože da su ga vidjeli i oni.
Želimo da vjerujemo
I… ima tu još nešto. Ljudi često očajnički žele da vjeruju da postoji život posle smrti. Ideja o sopstvenoj konačnosti je mnogima vrlo teško prihvatljiva. I zato je takvim ljudima relativno lako da povjeruju u postojanje onostranog, pa i duhova… Jer nije toliko teško naći "dokaze" za nešto u šta ionako žarko želimo da vjerujemo.
