Bojana Rakića, koji je dao otkaz na svom poslu u Španiji i krenuo od Atlantskog okeana do Pacifika ste upoznali kada ga je naša MONDO TV ekipa snimila pri prolasku kroz Beograd. Sada je stigao do svog krajnjeg cilja - Vladivostoka!
Mi nismo ni sumnjali da će Bojan uspjeti - jednostavno je djelovao srećno što je konačno sakupio dovoljno novca i hrabrosti da napusti svoj dosadni posao u Madridu i da se zaputi u ostvarenje svog sna.
A san je bio da od najjužnije tačke Španije - mjesta Tarife na obali Atlantika, džipom stigne do Vladivostoka i Pacifika.
Pošto je MONDO bio prvi medij koji je pratio njegovo putovanje, snimio nam je posebnu poruku pred cilj.
Za ovu avanturu je novac sakupljao godinama. Prvo je od tog novca kupio solidan polovan džip i uz pomoć majstora prostor iza vozačevog sjedišta preuredio u kuću na točkovima. Tu je spavao, spremao sebi hranu i čuvao opremu za skijanje i surfovanje koju je koristio na svakom zgodnom mjestu usput. Evo kako to u praksi izgleda:
MONDO TV: Dao otkaz, seo u džip i krenuo za Rusiju
Na put duži od 20.000 kilometara krenuo je početkom marta, a dodatne kilometre je prelazio jer nije mogao da vozi kroz Kinu, što bi bila najkraća ruta - sam proces dobijanja vize je veoma komplikovan i umije da traje i više od mjesec dana.
Sada, kada su svi ti kilometri iza njega, kaže da je presrećan i da je shvatio da koliko je svijet zapravo mali. Međutim, dok je bio na putu, dešavalo se da pomisli kako mu sve ovo nije trebalo u životu i da treba da odustane. Glavne "prepreke" na putu su bile, očekivano - granice.
"Prilično su me maltretirali graničari na ulazu u Gruziju, zadrzali su me par sati, sve mi iz kola izvadili. I ovo mi je bilo smiješno, zato sto njuši igračku kravu na snimku na 0.34. Na ruskoj granici, posle Gruzije je isto bilo napeto, agent, kao da je KGB-ovac, ispitivao me je četiri sata, pitao me sve živo, od toga šta su mi radili dede i babe, do provjeravanja Fejsa i telefona. Na granici Mongolije i Rusije izmedju Ulan Batora i Ulan Udea sam čekao 9 sati..." , kaže Bojan.
POGLEDAJTE
Loš utisak sa graničarima ispravili su lokalci, Bokijevi kajteri.
"Najtoplije su me primili Rusi kajteri i najbolja odluka je bila da skrenem za Dagestan. Iako su mi savjetovali svi da je tamo opasno, tamo sam proveo fenomenalnih par dana sa kajterom Edvardom koga sam upoznao preko ruskog kajt foruma. Sve mi je tamo pokazao, primio u svoj dom iako je bila puna kuća, žena i dvije male kćerkice. Smjestio me u dnevnu sobu i rekao: ‘Ma daj, ne treba nama TV’. On mi je praktično dao kontakte za cijelu Rusiju koju su me svuda primali objeručke - Samara, Ulan Ude, Habarovks, Vladivostok. U Samari sam se popeo na tenk prije parade za Dan pobjede, vojnik mi je ljuto rekao da siđem. Međutim, moj domaćin tamo mu je rekao da sam brat iz Srbije i vojnik je rekao: ‘OK, 'ajde pet minuta!".
U Kazakhstanu ga je prilično maltretirala policija, izmišljala mu prekršaje, uzimala dozvolu, prijetila… Ali je na kraju tutnuo policajcu "samo" 20 eura. Rješenje!
U Kirgistanu su organi reda bili mnogo ljubazniji prema Bokiju.
"Ovo su snimci iz Kirgistana kada sam se sreo sa zanimljivim načelnikom policije koji je bio u fazonu ’daj da pijemo, nema veze što voziš’, i koji je znao ponešto o bombardovanju Srbije. Sreo sam ga tačno nakon suludog skijanja na malo snijega pored puta. U Kirgistanu je priroda nevjerovatna i ljudi jako gostoprimljivi. Spavao sam u jurtama na nevjerovatnim mjestima bez da mi traže išta. Davao sam im domaću rakiju da se odužim", otkrio nam je Boki šta se sve može koristiti kao platežno sredstvo u inostranstvu.
JOŠ JEDAN SNIMAK IZ KIRGISTANA
Bojan nam kaže da je ovim putem zaista spoznao šta znači sloboda i mogućnost da u bilo kom trenutku skrene sa puta jer bi video neki sjajan pejzaž koji bi više da istraži, a za šta na uobičajenim odmorima od posla koji najčešće traju dvije nedelje nikada nemamo vremena.
"Za ovo se živi…", zaključuje Boki.
