Iako vam djeluje da je objašnjenje sasvim logično - tada nam još uvijek nije dovoljno razvijena memorija, to nije jedini razlog.
Većina ljudi ne sjeća se baš ničega iz prve tri godine života, a mnogi iz perioda do sedme godine života pamte tek ponešto. Takođe, kada razmišljamo o najranijem djetinjstvu, veoma često nismo sigurni da li je to čega se "sjećamo" zaista sjećanje ili smo to konstruisali na osnovu fotografija i ispričanih priča.
Ovaj fenomen se naziva dječja amnezija, čiji uzrok psiholozi pokušavaju da utvrde već cio jedan vijek.
Iako biste "na prvu loptu" pomislili da je uzrok dječje amnezije nedovoljno razvijena memorija kod djece, to nije jedini razlog.
Novija istraživanja su pokazala da čak i šestomjesečne bebe imaju kratkoročno pamćenje koje traje od nekoliko minuta do nekoliko mjeseci, a djeca predškolskog uzrasta pamte do više od godinu dana.
Ono što naučnici nisu uspjeli da utvrde je da li se sjećanja kod tako male djece zaista odnose na događaje koji su se odigrali ili su konstruisana na osnovu fotografija i situacija koje su im roditelji prepričali.
Ustvari, naučnici smatraju da dječja amnezijanema toliko veze sa formiranjem sjećanja, već sa održavanjem. Deo mozga zadužen za stvaranje sjećanja razvija se do sedme godine, a promene koje nastaju u toku tog razvoja krivac su za brisanje uspomena, objasnili su naučnici.
Osim toga, ono što je veoma važno za formiranje sjećanja je - jezik. Dijeca starosti između jedne i šest godina brzo napreduju u ovladavanju maternjeg jezika i tada stiču sposbnost da pojmovima definišu svijet koji ih okružuje. Naučnici veruju da je upravo to, sposbnost djeteta da riječima izrazi svoja sjećanja, umnogome određuju samo sjećanje.
Dakle, stručnjaci smatraju da (donekle) sposobnost djeteta da verbalizuje događaj koji se dogodio utiče na to kako će ga se sjećati mjesecima ili godinama kasnije.
Dok stručnjaci i dalje istražuju dečju amneziju, naglašavaju da čak i događaji kojih ne možemo tačno da se sjetimo ostavljaju trag na nama i oblikuju naše ponašanje. Prvih nekoliko godina života koje - paradoksalno - zaboravljamo, nevjerovatno utiču na to kakva ćemo ličnost biti kada odrastemo.
