Da li psujete? Dobro, iskreno recite. Nekad ne treba držati sve u sebi, nekada treba eksplodirati. Kolumnistkinja MONDA Sandra Todorović objašnjava zašto je dobro psovati. Ko ne pročita nek se tera u... Šalimo se!
Niko u mojoj porodici ne psuje. Čak ne izgovaraju ni one male svakodnevne u govor utkane psovke. Ne znam, i ne sjećam se kada je to počelo, ali psovanje je postalo nešto što volim da radim, i nikada se nisam od toga suzdržavala. Znam da se moj ćale gnušao toga. Imao je onaj pogled: Seljančuro ona jedna pijačarska, ali mene to nikada nije sprečavalo da pošteno i od srca zamastim na opšte zgražavanje svih verbalno moralnih u dometu.
Pitali su me zašto psujem. Nisam imala odgovor na to pitanje. Govorili su mi da je to ružno, ja nisam željela to da prihvatim. Dama nikad ne psuje. Ne vidim sebe okovanu u damske aršine. Neće te niko voljeti ako psuješ. Ma nemoj!? Mene svi vole. Zašto si onog finog Francuza odmah naučila da kaže k***c? Zato što mora da zna kako se to kaže na srpskom. On je prvi počeo i rekao da se na Francuskom kaže queue (kø). Moja dužnost je da mu pokažem da na srpskom zvuči masnije.
Najobičniji regularni telefonski razgovor sa prijateljicom bi po zakonima nekih država bio cenzurisan, a nas dvije spaljene na lomači za primjer drugim ženama koje psuju.
Predsjednik Putin je uveo zakon u Rusiji, koji brani psovanje u pozorištu, filmu i u knjigama. Rusi imaju 1.200 naziva za polni organ, a ne smiju da ih koriste. Pa, gdje će ti duša Putine? Mogao bi malo više da psuješ umjesto što sirotinji zavrćeš gas. J**o ti pas mater ludu!
Psovanje je oslobađanje. To je duboko emotivni jezik. Da l' ima išta ljepše nego opsovati glupu situaciju i pljunuti joj u lice? Osjećam se jačom kad opsujem. Taj osjećaj je izvanredan. Jebi ga, stvarno jeste.
Nikada mi nije bilo jasno kako neko može da se zadovolji psovanjem peršuna, gromova i đavola. To je, bre, mlaka boza naspram artiljerije koju ja upotrebim dok mijenjam gumu na kolima.
Psovke imaju prošlo, sadašnje i buduće vrieme (J**o sam ti mater, J***m ti mater, J***ću ti mater). One su neizostavni dio jezika. Ustručavanje od psovanja može da izazove gomilanje negativne energije koja može da se pretvori u kancer. Garantovano.
I šta bih ja radila u saobraćaju, u špicu, ili kad mi se neko parkira na mjesto? Ili kad mi nestane goriva na sred mosta? Da kažem, pa dobro dešava se? Ili kad mi stignu računi duplo veći nego prošlog mjeseca? U takvim trenucima osetim bujicu adrenalina koja ide uz kičmu i želi negdje da izbije. I ja sam dužna da joj to omogućim. Oslobađanje kreće: J***m ti auto, i gorivo, i most, kršu stari raspali! Ima da te polijem benzinom i zapalim, govno jedno njemačko. I vama j***m mater svima koji mi svirate i računima i j***m ti državu raspalu i račune. Olakšanje... Enormno olakšanje se desi u mojoj glavi. I zbog takvih trenutaka, nemam namjeru da prestanem da psujem.
Čim se vratim kući iz bučnog grada okovanog gužvom i sivilom, napravim sebi kafu i čujem se sa svojim dragim drugaricama saveznicama. I to je drugi stepen terapije. Treba pretresti i analizirati događaje od juče i danas i osloboditi se preostalog stresa.
- "Gdje si jbteee? Evo, cijeli dan se drkam sa drkavim telefonom, j***m ti androide raspali. Ima da ga raspičim o zid skur*ilo mi se više da sjedim vezana ko ker za punjač. Ček sekund, zagore mi j*beni ručak... E, evo me...Znaš ko mi se javio? Onaj. E taj. Pa ništa, zvao me je na kafu, hiljaditi put zove, nek se tjera u k***c više. J***no me ne zanima čovjek, al on to ne kapira. Ne znam kako da mu objasnim osim da ga otjeram u pi**u materinu sledeći put kad se javi".
- "Ajde bre, nemoj da si brutalna. Sviđaš se čovjeku. Nego da te pitam nešto, gdje ima da se kupe oni k***vi za navijanje kose? Ono znaš, što se onako namota, pa prespavaš sa tim govnima na glavi i ujutru ti bude prejebeno dobra frizura?".
- "Msš vikleri? To ti je govno i sranje teško. Bolje na krpice da uviješ. A i to traje j*beno kratko. Posle dva sata izgledaš kao pregažena bulja"...
- "Nego, danas mi nestalo goriva na usranom mostu. Popi*dela sam. Onda sam išla po j***oj kiši sa j***om kantom da kupim gorivo za pe’sto kinti. Govno od auta nije htjelo da se upali. Ima da ga sledeći put iseckam mačetom da mi bude lakše. J*bo mu pas mater i onim seronjama što su svirali pored isto. Govnari jedni u skupim kolima. Niko da stane, da pomogne ženi. Pi*ke bre sve... Ček, neko mi zvoni na vrata".
- "Da li vjerujete u život posle života? Imamo neke brošure da vam ponudimo".
- "M'rš u pi*ku materinu sektašku samo ste mi vi falili!".
- "Gospođo, neki ljudi misle da ružne riječi nisu toliko važne, i da Bog neće da osudi za ružne riječi. Međutim, kada pri drugom Hristovom dolasku bude izvršena presuda, pogledajmo šta će se desiti sa ljudima koji misle da nije tako strašno opsovati ili uvrediti nekoga: "Ali i za ovakve prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: Gle, ide Gospod s hiljadama svetih anđela svojih, da učini sud svima, i da pokara sve bezbožnike za sva njihova bezbožna djela kojima bezbožnost činiše, i za sve ružne riječi njihove koje bezbožni grešnici govoriše na Nj. Ovo su nezadovoljni vikači, koji po željama svojim žive, i usta njihova govore ponosite riječi, i za dobitak gledaju ko je ko".
- "Ma, marš bre, od mojih vrata, sad ću da pustim kuče na tebe ima da ti napravi konfete od tih pamfleta sa zelenim livadama. Samo mi se još jednom pojavi na vratima, da mi djecu vrbuješ, j*bem li ti sve što ti se za kvaku uhvati".
- "Ko je bio?".
- "J*beni sektaši!".
***Pročitajte iostale kolumne Sandre Jbte
