Novi napad na Vračaru i bacanje Molotovljevog koktela na lokal Vuka Bajruševića ponovo su u centar pažnje vratili jednu od najsurovijih otmica zemunskog klana iz 2000. godine.
Na poznati ugostiteljski objekat u beogradskom naselju Vračar, čiji je vlasnik Vuk Bajrušević, noćas oko dva sata iza ponoći bačena je zapaljiva naprava, takozvani Molotovljev koktel. Podsjetimo, Bajrušević se pre samo nekoliko mjeseci u istom lokalu našao na meti naoružanog napadača.
Bajrušević je odranije poznat javnosti, njega su svojevremeno oteli pripadnici zemunskog klana, a u cio slučaj bio je umiješan i Milorad Ulemek Legija, čiji su ljudi u to vrijeme obezbjeđivali Bajruševićevu sestru Bojanu.
"Ubićemo ga, pa ćeš biti mirna": Legija joj dao obezbeđenje, a Vuka Bajruševića držali tajno u gepeku i tražili milione!
Vuk Bajrušević bio je otet 6. novembra 2000. godine ispred zgrade u Ulici Žarka Vukovića Pucara. Njegova sestra Bojana, bila je udovica Vladimira Kovačevića, poznatijeg kao Vlada Tref, a koji je bio veoma blizak Marku Miloševiću, sinu tadašnjeg predsjednik Slobodana Miloševića. Nakon smrti Vlade Trefa, Bojani je ostalo pravo bogatstvo, makar su tako mislili otmičari.
Vuk Bajrušević je kidnapovan na Banovom Brdu, gdje je bio u posjeti majci, nakon što je došao sa jednog splava na Novom Beogradu. On se sa majkom zadržao oko 30 minuta, a kada je krenuo do svoje djevojke, prilikom ulaska u automobil, trojica maskiranih napadača prišla su mu i ugurala ga na zadnje sedište automobila. Pošto automobil nije mogao da se pokrene, prebacili su ga u drugo vozilo.
U ovom slučaju učestvovali su pripadnici zemunskog klana - Dušan Spasojević Duća i Mile Luković Kum, Vladimir Milisavljević poznatiji kao Vlada Budala, Dejan Milenković Bagzi, Miladin Suvajdžić zvani Đura Mutavi, Milan Jurišić, Miloš i Aleksandar Simović, Dušan Krsmanović...
Ipak, važna karika bio je Milorad Ulemek Legija, u to vrijeme još uvijek aktivni pripadnik MUP-a, pisao je Kurir.
Pomoć tražila od Legije
Prilikom otmice, od Vuka Bajruševića uzet je telefon gdje su napadači pronašli i broj telefona njegove sestre koju su kontaktirali i tražili otkup. Bojana je prijavila policiji da joj je brat kidnapovan, iako su je otmičari upozoravali da to ne radi.
Međutim, ona je odbijala punu saradnju sa policijom. Tada je zatražila obezbjeđenje od Milorada Ulemeka Legije, koji je bio zaposlen u MUP-u, koje joj je on i ustupio. Legija je naknadno osuđen za ubistvo premijera Zorana Đinđića, ali i učestvovanje u brojnim otmicama.
Kako su kasnije opisali članovi ove kriminalne grupe, koji su postali svjedoci-saradnici, otmicu je naredio upravo Legija, sa vođom zemunskog klana Dušanom Spasojevićem Dućom.
"Mislim da smo se vozili oko 15 minuta, a onda su me izvukli iz tog i ubacili u gepek drugog vozila. Posle 15, 20 minuta, ponovo su me prebacili u treće vozilo, opet na zadnje sedište. Uzeli su mi telefon i kada su našli Bojanin broj, pozvali su je. Gurnuli su mi aparat u ruke i naredili mi da kažem da sam otet", svjedočio je kasnije oteti Vuk Bajrušević, a opisano je u knjizi Mileta Novakovića "Otmice zemunskog klana".
Bajruševića su otmičari držali na Novom Beogradu, a potom u Surčinu. Otmičari su tražili su pet miliona maraka od porodice, odnosno Bojane Bajrušević.
Povod skupocjeni vozni park?
Jedan od svjedoka-saradnik opisao je kasnije da je Bajrušević bio na spiskovima za otmice, a kao povod je bio vozni park koji je imala njegova sestra. Tada je rečeno da on "bode oči" vođi zemunskog klana, Dušanu Spasojević. Odluka o otmici donijeta je na osnovu poslednje Legijine riječi.
Mediji su svojevremeno objavili i djelove razgovora Bojane Bajrušević sa otmičarima.
- Bojana: Ja pet miliona ne mogu, ne znam šta da unovčim. Kukumavčim okolo naokolo. Mogu da nategnem još 100-200 hiljada.
- Otmičar: Da ne pričamo mnogo, neću te zvati više. Ubićemo ga, pa ćeš da budeš mirna!
- Bojana: Ne mogu da budem mirna dok ne vidim brata. Nemam ja toliko para, šta je vama?!
- Otmičar: Vidjećeš brata kad daš pare, koliko možeš da spremiš?
- Bojana: Rekla sam ti, milion i sto hiljada.
- Otmičar: Nema priče. Prekinuću ti slušalicu, a onda ćeš vidjeti šta će da bude.
- Bojana: Ako milion i sto i ja nismo dovoljni, evo da se nategnem. Kukumavčim i nije me sram. Srozo si me na nivo koji ja nisam u životu mogla da pomislim. Niko se meni sada ne nudi da pomogne.
- Otmičar: Zadnji put te pitam, koliko možeš da skupiš, izvadi pare iz šteka, sa računa iz mađarske banke.
- Bojana: Kog šteka, kog računa iz Mađarske?
- Otmičar: Dosta više. Kad da te zovem?
- Bojana: Zovi ti mene kad god hoćeš. Ja više volim tebe da čujem nego bilo koga. Zovi me svaki dan, a kaži mi kako je Vuk?
- Otmičar: Mnogo teško, može da oslijepi. On ne može da vidi, ne zna ni ko smo, ni šta smo. Neće da jede. Moli te da spremiš pare, prenio je Kurir.
20 dana zatočeništva
Bajruševićeva sestra je na kraju uspjela da spusti cijenu dogovorom sa otmičarima na 1,5 miliona maraka.
"Tražili su pet miliona maraka za otkup, a pošto nisu bili zadovoljni činjenicom da sam uspjela da skupim samo milion i po, bacili su mi bombu u dvorište", ispričala je Bojana pred sudom.
Kako su mediji prenosili, šok bombe joj je navodno bacilo obezbjeđenje koje joj je dao Legija kao navodnu zaštitu. Nije ni slutila da je Legija zapravo radio sa otmičarima.
Nakon što je otkup predat otmičarima, Bajrušević je napokon pušten iz zatočeništva, nakon oko 20 dana držanja u lancima i pod grubim uslovim. Pušten je 27. novembra uveče kod buvljaka na Novom Beogradu.