Branko sanja Vimbldonski trofej

Autor:

Na teniskim terenima Slovenske plaže u Budvi već osam godina brusi se jedan od najvećih talenata “bijelog sporta” u Evropi.

Branko sanja Vimbldonski trofej Foto: MONDO


Iako još nije napunio 12 godina, nema dileme da u Crnoj Gori dosada nije stasavao veći teniski biser od Branka Đurića. Ovu konstataciju potvrđuje i samo podatak da je 11-godišnji Budvanin lani trijumfovao na Smrikva Bowl turniru u Puli, jednom od ako ne i najprestižnijem takmičenju u Evropi za tenisere mlađe od 10 godina.

Branko je šampion Crne Gore u svojoj kategoriji poslednje tri godine i redovni je učesnik finala i polufinala najjačih turnira iz kalendara Tennis Europe. U razgovoru za MONDO on otrkiva da je za  strast prema "bijelom sportu" najoodgovorniji njegov otac Nenad Đurić koji mu je prvi reket kupio kada je imao samo tri i po godine.

Teniske ambicije ovog malog Budvanina istovjetne su sa onima koje je sa sedam godina u svom prvom intervjuu izgovorio Novak Đoković.

Želim da osvojim Vimbldon i budem prvi na svijetu”, kaže Branko i otkriva da su mu idoli Novak Đoković i Rodžer Federer te da mu je velika želja da sa svojim teniskim uzorima bar jednom sparinguje.

Njegov otac kaže da sinu nije slučajno kupio teniski reket.

Uvijek je volio da u ruci drži neku palicu i da sa njom udara. Znao je satima da udara lopticu u zid a da mu ne dosadi”, prisjeća se Nenad.

Vremenom, Brankova ljubav prema tenisu postala je i obaveza.

Riječ je o velikom odricanju. Uobičajen dnevni ritam je da ga sačekam posle škole pa idemo kući da ruča a nakon toga idemo na trening. Posle 3-4 sata treninga vraćamo se kući gdje ga čeka majka sa kojom završava školske obaveze. Odličan je đak 5. razreda OŠ S.M Ljubiša u Budvi”, priča Nenad.

Izvor: YouTube


Brankova posvećenost “bijelom sportu” odaje duh budućeg šampiona.

Teško je da se trenira toliko sati dnevno. Znam da se moji drugari dok ja treniram kupaju i uživaju na plaži, ali znam i da bez velikog i napornog rada nema uspjeha. Opredijelio sam se za ovaj sport i moram da izdržim”,odgovara Branko na pitanje da li mu teško padaju svakodnevni višesatni treninzi.

 Njegov otac kaže da se Branku nikad se do sada nije desilo da je rekao da mu je nešto teško na treningu.

Tenis je dosta naporan i težak sport, gdje za neodlučne i neradnike nema mjesta. Naravno mislim na takmičarski tenis. Vjerujte to nije bijeli sport to je krvavi sport”, kaže Nenad.

Kada se umori na treningu, Branko “odmotava film” sa njemu najdražeg meča njegovih idola.

Posebno mi je u sjećanju ostao finalni meč sa Vimbldona 2014. godine kada je Novak pobijedio Federera u pet setova”, prisjeća se Branko.

Teniski san ovog supertalentovanog Budvanina za sada, pored njegove čelične volje, održava još samo njegova porodica. Brankov otac sa dozom gorčine otkriva da šampion najprestižnijeg pionirskog turnira u Evropi od države nije dobio ni kutiju loptica.

Tenis je definitivno jedan od najskupljih sportova na svijetu. Najgore je to što u našoj zemlji za tenis nema sluha.Sa sigurnošcu mogu da kažem da je Branko u ovom trenutku jedan od najboljih mladih tenisera u Evropi u svom godištu i najperspektivniji teniser kojeg je Crna Gora ikad imala. Od svog grada i države nijesmo dobili ni kutiju loptica. Gdje god smo bili po Evropi, treneri su mislili da on dolazi sa neke prestižne akademije jer oni takvog igrača nemaju”, priča Nenad Đurić.

On dodaje da je iza Brankovih uspjeha i stasavanja u jednog od najperspektivnijih tenisera na kontenintu u kategoriji pionira stoji samo veliki rad i posvećenost cijele porodice.

Kada naš sportista ode da brani boje neke druge države koja prepozna njegov kvalitet, tada ga se sjeti Crna Gora i tada svi kažu `on je naš, rođeni Crnogorac`, komentariše Nenad.

Tagovi:
Sve vijesti