Možda Himalaji stvarno energetski djeluju... Osjećala sam se sjajno, ispunjeno, kao da sam na pravom putu… Rečeno mi je: kada čovjek osjeća sreću bez ikakvog razloga, onda je povezan sa samim sobom.
Poslije dužeg boravka u Indiji i upoznavanja sa njenom kulturom, logičan slijed mojih želja za daljom avanturom bio je Nepal. Kako zbog blizine, tako i zbog slične kulture sa Indijom. Očekivala sam da neće biti toliko kulturalnih iznenađenja i osjećala sam se udobno u toj odluci da osjetim i istražim Nepal bar na pola mjeseca.
Uzbuđenje je bilo tim veće što sam znala da ću kročiti u zemlju u kojoj se nalazi “krov svijeta”, najviši vrh naše planete Zemlje… Mont Everest.
Nisam ni pretpostavljala da priroda na putu Nju Delhi - Katmandu ostavlja bez daha, let traje samo sat i po. Nakon sat, kroz mali prozor aviona vidjela sam veličanstveni pruženi vijenac Himalaja, koji je bio toliko dug da se gubio iz mog vidika, sa obje strane - nisam mu vidjela ni početka, niti kraja. Prvi put u životu mogla sam da vidim dio prirode koji je u ravni sa mojim pogledom iz sjedišta aviona. Sa svih strana, u podnožju vijenca, na tom ogromnom prostranstvu, vijugale su ogromne rijeke kojih je bilo bezbroj, kao posljedica otopljavanja glečera na Himalajima. Ostatak leta posmatrala sam sve što sam mogla da primijetim, ispunjena lijepim osjećajem i neprestanom mišlju “naša planeta jeste predivna”.
Na aerodromu u Katmanduu uzela sam vizu po dolasku, koja košta 25 dolara za 15 dana, što je zgodno za svakog ko želi da posjeti Nepal. Aerodrom je mali i izgleda skromno, a u sjećanju mi je ostala sigurnosna provjera i pretresanje kroz koje sam prošla čak pet puta (na putu nazad). To iskustvo nisam do sada imala.
Nepal je jedna od najmanjih i najnerazvijenijih zemalja u Aziji. Ima oko 26 miliona stanovnika. Proglašen je za Republiku 2008. godine. Valuta je nepalska ruplja, a jedan euro iznosi 115 nepalskih ruplji. Standard je nizak, pa mi je sve bilo veoma povoljno. Glavni grad i najveće turističko mjesto je Katmandu.
Prvi, a i pravi utisak o lokalnom stanovništvu Katmandua, jeste srdačnost tamošnjeg naroda. Sa svih strana, gdje god sam prolazila, čulo se “NAMASTE” , što je njihov pozdrav koji izražava duboko, izuzetno poštovanje. Nepalci svojim ponašanjem čine da se osjećate veoma dobrodošlo i poštovano, što i vas automatski puni pozitivnom energijom koju, svjesno ili nesvjesno, širite drugima.
Bila sam smještena blizu turističkog dijela Katmandua, Tamela, tako da sam obišla dosta znamenitosti, od kojih su neke oštećene usljed zemljotresa koji ih je zadesio u ljeto 2015. godine. Svakodnevno sam prolazila kroz njihov market, najšareniji, najmirisniji i najčudesniji market u kojem sam ikad bila. Sa svih strana, u Tamelu se prodaju ručni radovi talentovanih, samoukih i kreativnih Nepalaca. Saznala sam da to stvaraju uglavnom ljudi sa sela. Igračke, “hvatači za snove”, zvučne metalne vaze za meditaciju, garderoba u nepalskom stilu, šareniš, esencijalna ulja, suveniri, ponajviše kašmira… sve ručni rad. Bila sam fascinirana!
Svuda sam mogla vidjeti znak mira i list konoplje, na majicama, torbama, ogrlicama, suvenirima... Postoje i radnje sa kristalima, dragim i poludragim kamenjem... Još jedna stvar koja Nepal čini autentičnim je himalajska so, koja se koristi u ishrani ili kao kristal u velikom komadu za “pročišćavanje energije”. Dostupna je u svakoj radnji i na pijaci, a poznato je da je zdrava i puna minerala. Na mahove, sve to izgleda kao prizor iz dječje mašte.
No, svakodnevica u Katmanduu ima i loših strana, povezanih najviše sa lošim standardom i siromaštvom. Stanovništvo se svakodnevno suočava sa restrikcijama struje koje traju po osam sati dnevno, nekada i duže. Restrikcije su, pri tome, počele prilično davno, prije nekih osam, devet godina. Nije lako živjeti tako.
Početkom januara temperatura je tokom dana bila preko 20 stepeni, tako da je vrijeme bilo divno, uživala sam, dok je uveče padala i na četiri, pet stepeni.
Putevi su loši i sa puno rupa. Ogromna prašina stvara efekat magle među brdima. Dosta ljudi na ulicama nosi maske kako bi se zaštitili od prašine. One se toliko koriste među stanovništvom Katmandua da se mogu kupiti na svakom ćošku, u najraznolikijim dizajnima i bojama. Automobili su skromni, tu su, naravno, autobusi, ali i popularni mini-busevi koje svaki stanovnik Katmandua najviše koristi. U vrijeme kada ljudi idu ili se vraćaju sa posla, toliko su pretrpani da ljudi “vise” i previru sa strana, što na prvi pogled djeluje stravično. Iako volim da makar jedanput probam sve što lokalci rade, jedu ili koriste, u 15 dana samo jednom sam uspjela da naiđem na mini-bus koji nije “previrao” i u kojem je bilo mjesta.
Hrana je bazirana na riži. Tradicionalno nepalsko jelo, “dalbhat”, sastoji se od supe od sočiva, povrća i kuvane riže. Rižu Nepalci jedu svakodnevno, uglavnom za sva tri obroka.
Postoji priča da Himalaji imaju iscjeliteljska energetska svojstva. Kroz razgovor sa lokalcima primijetila sam da je njihova svijest o povezanosti čovjeka sa prirodom znatno izraženija nego kod nas. Oni bolje od nas znaju i osjećaju koliki problem čovjek sebi stvara time sto se odvaja od prirode. Nevjerovatan je osjećaj kada pričate sa čovjekom koji prodaje suvenire, nema ni osnovno obrazovanje, a u tom trenutku doživljavate ga kao gurua. Ti “obični” prodavci pričali su mi o svijesti čovjeka, o sreći bez obzira na to kako čovjek živi i koliko ima, o prirodi… Možda nas, ipak, previše informacija i “edukacije” udaljava od nas samih, od srži koja je u nama. Bila sam podstaknuta da razmišljam o tome tokom cijelog boravka u Katmanduu. Možda Himalaji stvarno energetski djeluju, za mene je sve moguće kada je energija u pitanju. Osjećala sam se sjajno, ispunjeno, kao da sam na pravom putu… Rečeno mi je: kada čovjek osjeća sreću bez ikakvog razloga, onda je povezan sa samim sobom.
U Katmandu, iz svih krajeva svijeta, najviše turista dolazi zbog planinarenja. Na svakom koraku postoje turističke agencije koje organizuju planinarske ture. Sezona planinarenja je od marta do oktobra, tako da sam stigla u pogrešno vrijeme da bih se odvažila da krenem makar do prvog i najlakšeg baznog kampa. Ipak, vidjela sam dosta turista i izvan sezone. U Nepalu postoji više od 250 vrhova sa preko 6 000 metara visine i, naravno, najviša tačka na Zemlji, na granici Nepala i Kine - 8 848 metara - veličanstveni Mont Everest.
Nepal je dokaz da standard i infrastruktura jedne zemlje ne ostavljaju presudan utisak. U mom slučaju, te karakteristike sasvim su providne i nevažne. Osjećaj i utisak koji nosite u grudima posljedica je drugačije slike Nepala, slike koju čine želja za stvaranjem i talenat lokalaca, iskrena i srčana ljubaznost, raznolikost, promovisanje rada na sebi iznutra kroz prodaju raznih elemenata za meditaciju, radnje za iscjeljivanje kundalini energijom…
Najzad, Nepal me je “probudio” i podsjetio koliko poštovanja priroda od nas zaslužuje, jer bez nje ne bismo imali ovo iskustvo življenja.
AUTOR: Nikoleta Lagator
