Proslavljeni vaterpolo reprezentativac u intervjuu za MONDO potvrdio da će biti na raspolaganju „ajkulama“ do završetka karijere.
Nakon „košarkaškog ujedinjenja“, zemlje nekadašnje „velike“ Jugoslavije stupiće i u vaterpolo zajednicu. O ovoj i drugim aktuelnim temama vezanim za najtrofejniji sport bivše Juge ali i polovine zemalja nastale nakon njenog raspada, razgovarali smo sa najboljim crnogorskim sportistom u 2013. godini i jednim od najboljih vaterpolista planete u minuloj deceniji Nikolom Janovićem.
Koliko će i kome proširenje Jadranske lige najviše donijeti, i šta će liga najboljih klubova bivše SFRJ značiti za razvoj vaterpola na ovim prostorima?
„Jadranska liga je sama po sebi podigla kvalitet na ovim prostorima gdje je vaterpolo i inače jedan od najuspješnijih sportova. Ulaskom srpskih klubova popraviće se kvalitet takmičenja, i što je posebno važno, mladi igrači učiće od proslavljenih kolega i imati priliku da se razviju u vrhunske asove. Imaćemo takmičenje u kojem će maltene svaka utakmica biti „na nož“ i jasno je da će ovaj sport od toga profitirati. Nadam se da će Crna Gora odgovoriti na izazov i da će bar neki od naša četiri glavna kluba vratiti snagu koju su imali prije 5-6 godina“.
Koje bi ste klubove iz sadašnje perspektive okvalifikovali kao favorite Jadranske lige pojačane srpskim klubovima?
„Od Hrvatskih to su svakako Jug i Primorje. Ima najava da će i Mladost ponovo da se vrati na stare staze. Očekujem da se iz Srbije za najviši plasman bore Crvena zvezda i Radnički“.
Kvalitet crnogorskog klupskog vaterpola značajno je oslabio poslednje dvije godine. Imate li predlog kako treba zaustaviti pad kvaliteta i vratiti kvalitet klupskog vaterpola u Crnoj Gori na situaciju od prije 4-5 godina?
„Nakon trijumfa na Evropskom prvenstvu u Malagi priča je krenula u tom smjeru da se maksimalno ojača i klupska scena. Primorac je ubrzo nakon toga postao šampion Evrope, Kataro je osvojio LEN kup... Ali mnogo toga je u tom periodu otišlo u lošem smjeru jer je prioritet stavljen na rezultat a ne na stvaranje igrača. Nije bilo ograničenja broja stranaca u ekipama i mladi igrači bili su zapostavljeni. Umjesto da stasavaju asovi koji će biti nosioci igre reprezentacije angažovani su dokazani igrači iz inostranstva. Pri tom, situacija u vaterpolu je u mnogo čemu određena i ekonomskom krizom. Mi i sada imamo jaku reprezentaciju ali svih 13 igrača nastupaju u inostranim klubovima. To zabrinjava jer na tim snagama ne možemo da održimo kvalitet beskonačno“.
Šta treba uraditi da bi se takva situacija prevazišla?
„Morali bi konačno da pređemo s riječi na djela kada je u pitanju podizanje adekvatne infrastrukture za ovaj sport. Mislim prije svega na izgradnju zatvorenog bazena u Podgorici, osnivanje kvalitetnog kluba u Glavnom gradu. Potom, neophodno je dovesti kotorski bazen u normalno stanje. Ostavimo li ga još neko vrijeme onako zapuštenog moraće da se zatvori. Imali smo sreće da nam se desi onakva generacija koja je osvojila titulu na EP i bila vicešampion svijeta ali svemu dođe kraj i ako ne budemo imali infrastrukturu, bar nekoliko bazena, stvari će krenuti nizbrdo“.
Kakvi su vaši lični planovi za narednu sezonu?
„Ostajem u Jugu. Imam ugovor sa dubrovačkim klubom još godinu. Jug je najuspješniji sportski kolektiv u Hrvatskoj, ima 50 osvojenih trofeja i čast je i zadovoljstvo igrati u takvom klubu“.
Minule dvije godine bile su prilično turbulentne za evropski vaterpolo. Da li je dominacija Srbije, Crne Gore i Hrvatske u neku ruku negativno uticala na popularnost ovog sporta u velikim državama, poput recimo Rusije i Njemačke, koje odavno nisu vaterpolo velesile ni u klupskoj ni vaterpolo konkurenciji?
„Vaterpolo je uz košarku tradicionalno najtrofejniji sport na prostorima bivše SFRJ. I u drugim sportovima postoji grupa zemalja koja se tradicionalno izdvaja uspjesima. Ima mnogo država u kojima se dosta ulaže u vaterpolo a ne uspijevaju da uđu u elitu. Pri tom, mnogo je velikih zemalja u vrhu ovog sporta, pored zemalja bivše SFRJ i Mađarske i Italije. Selekcija SAD je na OI u Pekingu igrala finale... Tako da mislim da ta priča da superiornost nekoliko zemalja sa ovih prostora demotiviše ulaganja u vaterpolo u velikim i bogatim zemljama planete nikako ne stoji. Ukoliko nešto treba učiniti na unapređenju vaterpola, onda je to veličina lopte, produžavanje napada, izmjena veličina terena...“
U većini ekipnih sportova uvode se poslednjih godina tehniči noviteti koji pomažu kvalitetnijoj arbitraži. Mnogi smatraju da bi uvođenje tehničkih inovacija u cilju boljeg suđenja „ubilo“ igru. Kakav je vaš stav o ovome?
„Suđenje u vaterpolu je posebno teško jer se igra i ispod vode. To proizvodi osjećaj da je sve u rukama sudija i treba poraditi na tome da se to prevaziđe. Vaterpolo je sport koji liči na rvanje u vodi sa šutiranjem i plivanjem, atraktivan je ali svakako treba nešto uraditi da bi gledaoci bolje osjetili igru. Najavljeno je da će se nešto u tom pravcu preduzeti na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj, da arbitri objasne svoju odluku, pa ćemo da vidimo koliko će to da poboljša situaciju i koliko će sudijama da se skrati manevar.“
Šta očekujete od crnogorske reprezentacije ove godine u Svjetskoj ligi i na Evropskom prvenstvu?
„Svjetska liga je svih ovih godina samo propratno takmičenje. Osvojili smo medalje sva tri sjaja na ovom takmičenju, ali ono više služi kao priprema za ono glavno. Ovog ljeta to je Evropsko prvenstvo u Budimpešti na kojem ćemo, kao i uvijek, nastupati sa velikim ambicijama.“
Kolekciji trofeja koje ste osvojili, i reprezentativnih i klupskih, od onih najvažnijih nedostaje samo onaj namijenjen olimpijskom šampionu. Da li vas to može motivisati da nastupite za crnogorsku reprezentaciju na OI u Brazilu?
„Nakon Svjetskog prvenstva bio sam u nedoumici da li da nastavim s igrama za reprezentaciju. Nastupam za državne selekcije od šampionata u Barseloni 1999. Godine i došlo je do zamora, fizičkog i psihičkog. Kada bih sada prestao da igram bio bih ponosan na sve što sam ostvario ali ostao bi žal što nisam ostao dok sam u punoj formi. Tako da sam odlučio da igram dok imam snage da budem na ovom nivou i za reprezentaciju i za klub. Dakle, postoji mogućnost da zaigram i na olimisjkim igrama u Brazilu ali idem korak po korak“, zaklučio je Janović.