Jedan od najboljih ruskih foto reportera Igor Kostin prisjeća se kako je par dana poslije nuklearne katastrofe u Černobilu otišao da snimi elektranu
U specijalnom zaštitnom odijelu i sa foto aparatom u olovnoj kutiji uputio se foto reporter Igor Kostin samo nekoliko dana poslije nuklearne katastrofe u Černobilu 26. aprila 1986. godine na lice mjesta u Ukrajinu da to i dokumentuje.
Danas, u sjenci događaja oko Fukušime, prisjeća se kako je sve to izgledalo i tvrdi da akciju ne bi ponovio ni u ludilu.
Kostin se poslije nekoliko dana na terenu vratio sa potpuno crnim filmom koji je uništila radijacija. Ali, bio je uporan. Sa grupom foto reportera otišao je opet u Černobil i od tada se vraćao stotinama puta kako bi dokumentovao ono što je radijacija ostavila iza sebe među ljudima, djecom, životinjama, biljkama…
Četvrt vijeka od nuklearne katastrofe u Černobilu Kostinova sjećanja su upečatljiva i življa nego njegove fotografije.
U to vrijeme radio je za agenciju Novosti, a kako kaže u intervjuu za AP i danas se jasno sjeća upozorenja pilota helikoptera kojim je letio.
"Bio sam u dobro blindiranom oklopnom tranporteru, pod helikoptera je bio od olova, prozori čvrsto zatvoreni. I sad čujem pilota kako govori. - Sa tvoje desne strane, na oko 50 metara je reaktor, zračenje je 250 Rengena – Otvorio sam prozor i opalio nekoliko snimaka. Kako je to bilo glupo."
Kasnije je ustanovio da su to bili neupotrjebljivi snimci. Ali devet dana poslije katastrofe, vlasti su dozvolile Kostinu i još dvojici fotoreportera da opet odu u Černobil. Sa njim su bili Valeri Zufarov iz TASS-a i Volodimir Repik iz "Pravde".
Kostin je tada proveo neko vrijeme sa "likvidatorima", vojnicima koji su određeni da ugase reaktor.
Peo sa sa njima na krov reaktora u plamenu kako bi ih snimio na djelu. Morao je da ih snima vrlo brzo, jer su se i oni vrlo kratko zadržavali na krovu.
"Dok sam snimao oni su odbrojavali: jedan, dva, tri… kada bi stigli do 20 morao sam da strčim sa krova. To je bilo mjesto sa najvećom radijacijom, 1.500 Rengena na sat, a smrtna zona je 500 Rengena", priča Kostin i dodaje da u tim trenucima nije osjećao strah, već tek kasnije.
Kaže da od tada zna šta znači biti žrtva nevidljive, opake sile koja je najopasniji neprijatelj.
Zbog ogromne radijacije "likvidatori" podijeljeni na timove od po osam ljudi, nisu se zadržavali duže od 40 sekundi na krovu uništene nuklearke. To znači da su morali u punoj zaštitnoj opremi da ustrče stepenicama do krova, prospu po nekoliko kanti vode u užareni reaktor i brzo se povuku dole. Većina njih nije stizala da ubaci više od dvije tri kofe vode.
Igor Kostin je najpoznatiji černobilski fotograf, ali nije i prvi. U krug nuklearke, par sati poslije katastrofe prvi je ušao Anatolij Raskazov koji je bio i službeni fotograf postrojenja. On je snimio razmjere tragedije i proslijedio snimke specijalnoj komisiji koja je imala sjedište u bunkeru nedaleko od elektrane. Ubrzo je ove snimke zaplijenila ruska tajna policija.
Samo dvije njegove fotografije su objavljene 1987. godine, a da nije bilo navedeno ni ime autora. Raskazov je umro prošle godine poslije dugogodišnje borbe sa rakom, od koga je obolio, kako se pretpostavlja, zbog izloženosti radijaciji.
Tek dvije nedjelje poslije katastrofe moskovska "Pravda" objavila je prvu fotografiju Volodimira Repika, snimljenu iz helikoptera. Repik (65) danas kaže da ni mrtav ne bi otišao na takvo mjesto ni da mu narede.
Drugi kolega Kostina koji je sa njim i Repikom bio u Černobilu umro je 1993. u 52. godini života od posljedica radijacije.
Kostin je nastavio da odlazi u Černobil i bilježi posljedice katastrofe, što mu je i donijelo nagradu World Press Photo. Zbog izloženosti radijaciji, ozbiljno mu je oštećeno zdravlje i imao je nekoliko operacija tiroidne žlijezde.
(MONDO)