Lideri zemalja EU dogovorili su osnovne pravce izbjegličke politike, mada je dogovor možda pretjerana riječ, jer se prije radi o spisku lijepih želja koji Uniji treba da posluži da prođe između italijanskog veta i bavarskog ultimatuma.
Ovako ugledni njemački javni medijski servis "Dojče vele" opisuje kako su šefovi država i vlada posle neprospavane noći napustili zgradu Evropskog savjeta u Briselu juče.
S nečim opipljivim u rukama, ali bez previše detalja.
"Imali smo mnogo posla kako bi smo premostili brojne razlike“, rekla je njemačka kancelarka Angela Merkel.
To je eufemistički način da se dočara svađa koja se odvijala iza zatvorenih vrata, jer je tek treći nacrt zajedničkog saopštenja dobio saglasnost svih članica.
Suština je saglasnost da se sa jednom ili više afričkih zemalja dogovori gradnja sabirnih centara za izbjeglice. Do sada su zemlje poput Maroka, Tunisa i Alžira odbacivale takvu mogućnost, ali možda je sve pitanje novca, a kada smo kod novca, dogovoreno je da se izbjeglički dil sa Turskom podmaže sa još tri milijarde eura.
Eventualno uspostavljanje sabirnih centara na sjeveru Afrike "želimo da izvedemo sa UNHCR i Međunarodnom organizacijom za migracije“, rekla je Merkel i dodala da se mora voditi računa o međunarodnom pravu.
Dvije organizacije UN koje se bave izbjeglicama su spremne na saradnju, ali pod određenim uslovima. Žele da vode kampove u kojima su zagarantovani humanitarni uslovi, uz ideju da se takvi centri nazivaju "platformama".
To sve nije nova ideja. Od početka izbjegličke krize se govori o zaustavljanju migranata prije nego što pređu Sredozemno more, ali do sada bi se uvijek ispriječili praktični problemi.
I na tlu EU bi mogli da niknu novi centri, ali to je na dobrovoljnoj bazi. Francuski predsjednik Emanuel Makron se potrudio da naglasi da bi oni bili strogo "zatvorenog“ tipa, to jest migranti ne bi imali slobodu kretanja.
Ako takvi kampovi nastanu na dobrovoljnoj bazi, tu bi se u ubrzanom postupku odlučivalo o izgledima došljaka na azil, pa bi one koji imaju izgleda, opet na dobrovoljnoj bazi, primale članice EU. Dakle, sve je u magli.
Dogovoreno je i jačanje granične misije EU Fronteksa, koji bi do 2020, uz više novca, ljudstva i opreme, trebalo da preraste u pravu graničnu policiju. Ni taj predlog nije nov, ali po riječima Sebastijana Kurca sada „svi konačno žele to da sprovedu kako bi što manje migranata stizalo na evropsko tlo“.
Zaključeno je da spasilački brodovi koje redovno u Sredozemno more šalju nevladine organizacije i humanitarci ne smiju sprečavati rad libijske obalske straže, ali nije poznato šta bi to moglo da znači.
Merkel je doputovala u Brisel sa figurativnim pištoljem na sljepoočnici koji drži njen ministar policije, šef bavarske CSU Horst Zehofer. Ultimatum je glasio: ako do vikenda ne bude evropskog rješenja, on će na njemačkim granicama sam zaustaviti migrante koji su već registrovani u drugim zemljama EU.
Jesu li Bavarci zadovoljni mlakim dogovorom iz Brisela tek će se vidjeti. Ako nisu i ako Zehofer povuče potez bez odobrenja šefice vlade, koalicija će biti pred pucanjem.
Dogovor je, kakav-takav, postignut i veću pohvalu od toga nije ni moguće naći. Ona dobro zna da će svi tražiti interpretacije dogovora koje im odgovaraju i da je đavo u detaljima.