Uobičajeno je uvjerenje da je ljubav roditelja prema djetetu urođena, da se pojavljuje skoro automatski, već sa prvim pogledom na novorođenu bebu
Mnogi tvrde da postoji i prije porođaja.
Kasnije, tokom roditeljstva, mame koje su sigurne u postojanje svog majčinskog instinkta, ovo svoje uvjerenje potkrepljuju brojnim situacijama kada ih upravo instinkt nije prevario, iako je, možda govorio suprotno od mišljenja ljekara ili iskusnijih mama.
Sa druge strane, ukoliko neka mama ne osjeti odmah bezrezervnu ljubav prema svojoj bebi, pod pritiskom predrasuda i očekivanja sredine - lako može pomisliti da sa njom nešto nije u redu.
Da li se zaista radi o instinktu?
Naučna istraživanja i pokušaji eksperimenata nisu potvrdili postojanje ovog instinkta. Na primer, intuitivne procjene žena u trudnoći da li nose muško ili žensko dijete nisu dale statistički značajne rezultate.
Većina roditelja ima dobar osjećaj za svoje dijete i intuitivno osjeća šta treba da radi. Poznato je da mame veoma brzo nauče da raspoznaju šta koji plač njihove bebe znači (glad, grčevi, potreba za dodirom...), i brzo uspijevaju da raspoznaju neverbalne emotivne signale svoje djece.
Ipak, to još uvjek nije pouzdan znak da ove mame posjeduju neki poseban instinkt. Izvjesnije je da je njihova briga za dijete, požrtvovanost i beskrajna ljubav uticala na formiranje ovog posebnog odnosa između njih i djeteta.
Šta je sa očevima?
Veoma se rijetko, međutim, govori o očinskom instinktu. Ukoliko je majčinski instinkt uslovljen biološkom sposobnošću žena da rađaju, može li se govoriti i o očinskom instinktu, kao intenzivnoj želji za potomstvom?
Odnosno, može li se ta želja smatrati toliko jakom da poprima obrise instinkta? Ovim pitanjem bavio se čak i Čarls Darvin.
Stručnjaci smatraju da se ne može govoriti o očinskom instinktu, već "samo" o velikoj odgovornosti da socijlano zbrinu i zaštite svoju djecu i porodicu.
Ljubav jednog tate nastaje kao rezultat vremena provedenog sa djetetom, pa je i očinski osjećaj zapravo, refleksivan i svjestan. Jasno, čim je refleksivan i svjestan, ma koliko snažan bio, nije instinkt.
Nemate majčinski instinkt?
Ukoliko mislite da nemate majčinski instinkt ne opterećujte se. To nikako ne znači da ste loša majka. Naime, važno je da ste posvećeni svom djetetu, da mislite o sebi kao roditelju, da preispitujete svoje postupka, da se ne plašite da zatražite pomoć kada se osjetite nesigurno, da ste uporni u rješavanju konflikata razgovorom...
Pružite li djetetu veliku količinu ljubavi i sigurnosti u najranijem djetinjstvu utrli ste put za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti. Svojim opštim vaspitnim stavom, bio on prožet majčinskim instinktom ili ne, svojom emotivnom toplinom, prepoznavanjem djetetovih potreba - utičete na stvaranje samopoštovanja kod djeteta, njegovu vjeru u sebe, ali i u svoju okolinu.
Na primjer, ukoliko vi više provodite vremena sa svojom bebom, očekivano je da ćete je bolje poznavati i prepoznavati njene potrebe, nego na primer, vaša majka, bez obzira što je ona možda odgajila petoro, ili bila vaspitačica u vrtiću.
Naime, niti su sva djeca ista, niti na isti način pokazuju svoje potrebe, želje, emotivna raspoloženja. Slušajte svoj unutrašnji glas. To je jedini način da ga osnažite i ohrabrite da ubuduće bude glasniji, a vi sigurniji da vas ispravno savjetuje.
(MONDO/Yumama)