Istraživanja na vukovima i miševima su ukazala na ulogu oksitocina u učvršćivanju veza između različitih polova i društvenog pamćenja i sjećanja.
Od milošte nazvan "hemikalijom zagrljaja i maženja", ali i "ljubavnom drogom", ustanovljeno je da hormon oksitocin (oxytocin) ublažava stres, predstavlja oružje u borbi protiv depresije i gaji povjerenje u ljude.
Zbog toga su se japanski biolozi Miho Nagasava i Takefumi Kikusui, profesori na Azuba Univerzitetu, zapitali da li društveni kontakt između dvije različite biološke vrste takođe može u njima da poveća nivo oksitocina.
"Miho i ja smo veliki ljubitelji pasa i osjećamo da se nešto u našem organizmu mijenja kad nas netremice nježno posmatraju naši psi", izjavio je Kikusui časopisu "Nju sajentist".
Eksperiment
Dvojica naučnika angažovali su 55 vlasnika i njihovih ljubimaca za svojevrsnu laboratorijsku "igru". Vlasnici su na analizu dali svoj urin, a zatim su se 30 minuta igrali sa svojim psima. Zatim je slijedila nova analiza urina. Neki su sjedeli u sobi sa svojim psima ali su zamoljeni da po svaku cijenu izbjegavaju poglede svojih ljubimaca.
Zatim su saradnici profesora Kikusujia napravili video snimak ove "sesije" i mjerili koliko dugo je pas fiksirao svog vlasnika. Na osnovu analize, istraživači su razdvojili parove kojima je dozvoljeno da se igraju u dvije grupe: na "dugo fiksirajuće", kojima su, u toku ogleda, oči držane povezane prosječno oko 2.5 minuta, i "kratko fiksirajuće" kojima je dozvoljeno da uspostave kontakt očima kraće od 45 sekundi.
Ustanovili su da je ovakvo grupisanje donelo promjene u nivou oksitocina kod vlasnika. Kod učesnika kojima je bilo dozvoljeno da uspostave duži kontakt očima sa svojim ljubimcima, nivo oksitocina u toku ogleda povećan je u prosjeku za više od 20 odsto. Međutim, kod vlasnika u drugoj kontrolnoj grupi, koji su izbjegavali da se susretnu sa pogledima svojih ljubimaca, nivo oksitocina je osjetno opao.
Pripitomljeni vukovi i psi milioneri
Kikusui je uvjeren da je kontakt pogledom značajan u jačanju veze između vlasnika i psa. "Dugo fiksirajući" vlasnici ocijenili su svoj odnos sa psom kao "izuzetno zadovoljavajućim" za razliku od "kratko fiksirajućih" vlasnika. Pa čak i kad su zamoljeni da izbjegnu kontakt pogledom sa psom u toku kontrolne sesije, kod ovih vlasnika zabilježen je blag porast oksitocina.
Prisustvom "hemikalije maženja" može se objasniti zašto igranje sa psom može poboljšati raspoloženje i čak ublažiti simpotme anksioznoisti i depresije, tvrdi Kikusui.
Dvojica naučnika izneli su pretpostavku da je oksitocin mogao odigrati ključnu ulogu u pripitomljavanju vukova i njihovo pretvaranje u domaće pse prije oko 15.000 godina.
"Možda su u toku procesa evolucije, ljudi i psi počeli da dijele iste društvene uloge - kao što su kontakt pogledom i gestiukulacija. Upravo zbog toga psi se lako i brzo prilagođavaju ljudskom dsruštvu", uveren je Kikusui.
Jedno ranije istraživanje pokazalo je da osobe kojima je pojačano dejstvo oksitocina gledaju pravo u oči ličnostima na forografijama - mnogo duže i češće nego osobe kojima je dat placebo.
Ipak, Klajv Vini, profesor psihologije na Univerzitetu Florida u Gejnsevilu, dosta je skeptičan kad je riječ o tvrdnji da je oslobođeni oksitocin igrao znajnu ulogu u pripitomljavanju pasa.
"Genetski dokazi pokazuju da su se vukovi pretvorili u pse hiljadama godina prije nego što je zamislivo da je čovek u tom preobraćanju imao bilo kakvu ulogu", uveren je profesor Vini.
Bilo kako bilo, Vini ne poriče mogućnost da se oksitocinom može objasniti zašto su neki ljudi privrženiji psima-ljubimcima nego porodici.
"Zato se i moglo dogoditi da su neke ekstravagantne ostarjele dame svoja imanja i sav novac ostavljale kućnim ljubimcima umjesto unucima" - upozorio je on u ustručnoj analizi pod naslovom "Hormoni i ponašanje".
(FoNet)