Granični incidenti između Sjeverne i Južne Koreje nisu rijetka pojava. Osim čestih napada na pogranične trupe u demilitarizovanoj zoni jedan od najvažnijih aktivnosti, posebno sjevernog susjeda jesu špijunski upadi sjevernokorejskih agenata u Južnu Koreju.
Jedan od najtajnijih upada, koji ni danas do kraja nije sasvim rašišćen, a koji je odnio sa funkcija pola vojnog vrha armije Južne Koreje dogodio se u zoru 16. septembra 1996. godine.
Naime, 14. septembra 1996. iz sjeveronokorejske luke Tojeo Dong isplovila je dizel-električna podmornica klase "Sang O" ( u prevodu ajkula). Podmornica je krenula ka obali južnog susjeda koju je dosegla narednog dana, 15. septembra. Podmornica je iznenada izronila u vodama južnog susjeda u blizini grada Kangunga.
Priča kaže da se podmornica približila obali nekih 300 metara, kada je izronila iz mora. Posada sjevernokorejske podmornice, naduvala je gumeni čamac i postavila motor. U čamac se ukrcala grupa diverzanata, koji su otplovili do obližnje plaže na kojoj su se iskrcali i razmiljeli se. Podmornica je prema tadašnjem pisanju medija zaronila i napustila teritorijalne vode Južne Koreje i otišla u međunarodne vode u kojima je ostala do sledećeg dana.
Sjevernokorejska podmornica 16. septembra u ranim jutarnjim časovima se ponovo vraća na isto mjesto gdje je iskrcala izviđače, ali od njih ni traga ni glasa. Podmornica ponovo zaranja i ponavlja istu proceduru, vraća se u međunarodne vode i narednog 17. septembra ponovo se pojavljuje na istom mjestu, izranja i čeka iskrcane diverzante, ali njih opet nema.
Podmornica ponovo kruži istom rutu i tom prilikom iznenada u večernjim satima po mrklom mraku plovilo se nasukalo na hridi jer je suviše prišlo obali. Prema priči zapadne štampe koja je prenosila pisanje južnokorejskih medija, posada sjevernokorejske podmornice pokušala je da odglavi plovilo, ali posle višečasovnih napora su odustali od toga i kapetan je navodno naredio članovima posade da se pripreme za iskrcavanje na obalu, ali prije toga sve vitalne dokumente, radio aparate za komunikaciju i opremu unište.
Inače, južnokorejska armija uspjela je da presretne pozive za pomoć komandanta podmornice, koje je slao svojoj komandi da im po svaku cijenu pomognu, pa se stekao zaključak da će prvi u pomoć podmornici i posadi priskočiti agenturna mreža koja je kako se kasnije saznalo pojurila da pomogne posadi.
ZADATAK MORAMO DA IZVRŠIMO ILI DA SVI UMREMO: Potjera i likvidacija agenata Sjeverne Koreje iskrcanih iz podmornice
Da nevolja nikad ne dolazi sama potvrđeno je i u ovom slučaju. Dok je južnokorejska vojska analizirala cijelu situaciju i pokušala da locira podmornicu, jedan taksista koji je prolazio obilžnjim auto-putem vidio je veliku grupu muškaraca kako u koloni i pješice se kreće po kolovozu. On je odmah alarmirao policiju, a patrola koja je stiga ostala je u šoku kad je vidjela ono što nisu sanjali ni u najgoroj noćnoj mori sjevernokorejske mornare. Neki su na patrolu otvorili vatru, ali su policajci uspjeli da umaknu i dignu na noge sve koji su trebali da budu. Uslijedila je potjera kao da je u pitanju neki akcioni film.
Vojska i mornarica ubrzo su otkrili napuštenu podmornicu u jednoj uvali. Veća grupa koja je išla auto-putem je faktički nestala. Zbog svega toga Generalštab je izdao nalog za hitno aktiviranje svih jednica koji su se uključili u lov za odbjeglim sjevernokorejskim podmorničarima.
U potjeri za odbjeglim podmorničarima angažovano je 40.000 vojnika i policajaca.
Ironijom sudbine, nedaleko od mjesta iskrcavanja pronađen je i zarobljen kormiral podmronice, koji nije pružao otpor. On je na saslušanju ispričao bezbjednjacima da se podmornica nasukala zbog kvara na motoru. Tokom naredna dva dana posle nekoliko popijenih flaša visikija, promijenio je iskaz i rekao da je zapravo on bio na špijunskom zadatku, odnosno da ne zna kakva je to misija bila, ali kad se podmornica nasukala četvorica visokih obaveštajnih funkcionera koji su pridodati posadi su navodno likvidirali osam mornara a onda pucali u sebe i da je on praveći se mrtav izbjegao smrt. Zbog kooperativnosti , davanja imena i činova članova podmrnice i koga su prevozili kasnije je nagrađen bogato i ostao je da živi u Južnoj Koreji.
Inače ovdje valja dodati da su južnokorejski istražitelji u podmornici pronašli 100 ručnih bombi i pismo u kome je navodno pisalo " zadatak moramo izvršiti ili smrt".
Oko 15 časova po lokalnom vremnu istog dana na brdašcu udaljenom osam kilometara od podmornice pronađeno je mrtvo 11 mornara. Svi su bili likvidirani hicem u glavu. Vlasti su tvrdile da je u pitanju bilo masovno samoubistvo jer mornari su izabrali radije da se ubiju nego da padnu u ruke južnokorejske vojske. Međutim neki izvori tvrde da to nije bilo baš tako, nego da se posada od 11 članova predala, ali je neko izdao naređenje da svi oni budu u tišini likvidirani.. Neki su posle optuživali tadašnji politički vrh Južne Koreje, ali ni to nikada do kraja nije razjašnjeno.
Potraga je nastavljena dalje, a od 19 do 30. septembra u više sukoba južnokorejska vojska je likviridala još 11 mornara sa podmornice. Najduže su izdržala dvojica mornara koji su odlijevali potjeri do 5. novembra kada su i oni likividrani hicima. U ovoj akciji na južnokorejskoj strani poginulo je 12 aktivnih vojnika, 1 rezervista, jedan policajac i jedan civil dok je njih 14 ranjeno.
Od ukupno 26 članova posade samo jedan mornar je uspio da pređe 150 kilometara do demilitarizovane zone, neopaženo je prođe i vrati se u Sjevernu Koreju.
Zbog nasukane podmornice Seul je napravio veliki međunarodni incident. Kim Džong Iliu koji je vladao Severnom Korejom nije preostalo ništa drugo nego da zvaničnim kanalima zatraži izvinjenje i zamoli da se Severnoj Koreji vrate tijela stradalih mornara.
Koliki broj sjevernokorejskih agenata je u ovoj poteri otkriven i likividran nikada nije saopšteno, taj podatak ostao je tajna.
O ovom slučaju pokrenuta je istraga koja je dovela do smjene polivine južnokorejskog vojnog vrha kako u vojsci tako i u obavještajnim službama vojnim i civilnih. U ovoj istrazi po prvi put pušteni su i presretnuti snimci da Severna Koreja nije htjela da ostavi svoje ljude na cjedilu, nego im je po svaku cijenu htjela da pruži pomoć, a prvi koji su krenuli da pomognu bili su agenti, takozvani spavači koji su kontaktirali svoje nadređene i tom prilikom otkriveni i likvidirani.
Ono što je bio najveći problem u cijelom slučaju bilo je nekoliko pitanja koja su ostala bez odgovora: Zašto je podmronica doplovila u Južnu Koreju? Da pokupi ranije ubačene agente ili da iskrca diverznate za izvođenje diverzije na jednom od vojnih objekata u blizini mjesta iskrcavanja? Kako je došlo do kvara ako je podmornica tri dana zaredom izranjala i uranjala u vodu i kružila? Koji je glavni uzrok kvara motora na podmornici? Kako su se nasukali na sprud, a imali su navigacionu opremu. Na ova i još nekih 40 pitanja nikada nije bio dat odgvor niti je o tome javnost bila detaljno obavještena.
Iako se misli da se sve zna o ovom događaju mnogo toga ostalo je nepoznato i sve je bilo uvijeno u veo tajne. Uprkos svemu provokacije su i dalje nastavljene, kao i ubacivanje agenata.
Napadna podmornica klase Sang O
Podmornica "Sang O", ajkula predstavlja najbrojniji tip sjevernokorejskih podmornica. Neke procjene govore da je napravljeno oko 40 primjeraka ovig podmornica. Prvi primjerci ušli su u naoružanje mornarice Severne Koreje 1991. godine.
Primarni zadatak ovih podmornica je izviđanje, napadne aktivnosti i polaganje mina. U pitanju je dizel-električna podmornica. Posada broji od 30 mornara.
Podmornica je duga 34 metra, širine 3, 8 metara, a visine 6,7 m. Površinski deplasman je 275, a podvodni 370 tona. Maksimalni radijus kretanja podmornice je 1.500 nautičkih milja, a maksimalna dubina zarona je 150 metara. Površinska brzina je 7,5 čvorova, a podvodna 9 čvorova. Na bokovima sa obije strane nalaze se po dva otvora za torpeda klaibra 533 mm. U pitanju je rusko torpedo 53-65KE.