Saša Juvčenko, inženjer u Černobilju, preživio je jedan od najgorih nuklearnih incidenata u istoriji, a u jednom intervjuu iz 2005. godine otkrio je i kakve posledice je radijacija ostavila na njega.
Saša Juvčenko je bio inženjer mehaničar tokom katastrofe u Černobilju 1986. godine, kada je eksplodirao reaktor broj četiri černobiljske elektrane, izazvavši jedan od najgorih nuklearnih incidenata u istoriji. Juvčenko je umro je 2008. godine kada je imao 44 godine od leukemije. Leukemija je vjerovatno nastala usled izlaganja radijaciji koju je Juvčenko dobio dvadeset dvije godine ranije. U intervjuu iz 2005. godine, on se prisjetio šta se dogodilo te strašne noći, kao i posledica efekata radijacije na njega.
"Bio je jak udarac. Nekoliko sekundi kasnije, osjetio sam talas kako prolazi kroz sobu. Debeli betonski zidovi bili su savijeni kao guma. Mislio sam da je rat počeo. Počeli smo da tražimo kolegu, ali on je bio pored pumpi i ispario je. Para je obavijala sve: bio je mrak i čulo se užasno šištanje.Nije bilo tavanice, samo nebo; nebo puno zvijezda. Sjećam se da sam pomislio kako je lijepo”, rekao je on u razgovoru za Gardijan.
Juvčenko je otišao sa grupom muškaraca da procijeni oštećenu reaktorsku halu. Ostao je napolju, da ramenom otvori teška vrata reaktora za njegove kolege. Sva trojica njegovih kolega su umrla, dok je Juvčenkova lijeva ruka u ožiljcima i sada je upola manja od desne.
"U tom trenutku ne osjećate ništa. Nismo imali pojma da ima toliko radijacije. Posle otprilike sat vremena počeo sam nekontrolisano da povraćam. Grlo me je jako boljelo", rekao je on.
Generalno se smatra da povraćanje u prvih pola sata od izlaganja zračenju ukazuje na fatalnu dozu.
Ubrzo, Juvčenko više nije mogao da hoda i odveden je u bolnicu, još uvijek nesvjestan ogromne doze zračenja koju je primio.
Rekao je: "Mislili smo da smo možda primili 20, možda 50 rema. Ali tamo je bio čovjek koji je bio umiješan u nuklearnu nesreću u podmorničkoj floti. Rekao je da je to ozbiljnije od toga", dodao je Juvčenko. Ubrzo je otkrio da je primio 410 rem, što je više od 5.000 puta od prosječne godišnje doze zračenja koja može da primi.
Juvčenko je poslat u specijalizovani centar za liječenje u Moskvi zajedno sa 128 drugih ljudi. U roku od nekoliko dana opala mu je sva dlaka na tijelu, a počeo je da se suočava sa problemima sa disanjem, kao i osipom nalik herpesu na usnama i licu. Oni koji su rano počeli da povraćaju dobili su transplantaciju koštane srži, dok je Juvčenko dobio veliki broj transfuzija.
Kada se povraćanje smiri, nastupa period zatišja, prije naizgled trivijalnog crvenila kože. Juvčenko se prisjetio kako je u bolnici povukao posteljinu i video oblak crne prašine, svoju mrtvu kožu.
Juvčenko je proveo godinu dana u bolnici i još dvije na rehabilitaciji, a svoj opstanak pripisuje liječenju u Moskvi i jakim mišićima, s obzirom da je bio bivši sovjetski šampion u veslanju.
"Ljekari su mi rekli da ako si ovo preživio, ne treba da brineš ni o čemu drugom. Uvijek mislim da bi mogli nešto da nađu.”, rekao je on tada.