Može li i "nježniji pol" da podivlja? Struka kaže - da. Praksa, međutim, ove primjere svodi na statističke greške, a narod k'o narod - tračari.
Može li i "nježniji pol" da podivlja? Struka kaže - da. Praksa, međutim, ove primjere svodi na statističke greške, a narod k'o narod - tračari.
"Iživljavaju se i žene nad svojim muževima, ali veoma rijetko", priča za "Večernje novosti" Vera Despotović-Stanarević, rukovodilac Centra za medijaciju u beogradskom Centru za socijalni rad. "U porodičnom nasilju, muškarci su žrtve u najviše 30 odsto slučajeva, ali i to su primjeri kada očeve biju sinovi ili braća. Među žrtvama porodičnog nasilja, u najviše osam odsto situacija, žena maltretira svog supružnika. Ona to, najčešće, čini uvredama, prijetnjama, ucjenama, dok su fizički nasrtaji, zaista, zanemarljivi. One su sklonije psihološkom nasilju", kaže Despotović-Stanarević.
U ovoj instituciji, koja zapošljava čitave timove da "popravljaju" pokvarene bračne odnose, napominju da su muškarci znatno ređe žrtve od suprotnog pola. Ipak, pamte primjere kada i ženama pukne film. Ističu da su rijetki fizički obračuni u kojima je žena nasilnik, jer je, ipak, muškarac mišićaviji, ali dodaju da i žene mogu da budu akteri u drastičnijim situacijama koje mogu da se završe i fatalno.
Nisu usamljeni primjeri kada žena ubije muža sekirom na spavanju, puca mu u potiljak, pa čak i raskomada beživotno tijelo. Stanarevićeva dodaje da iza gotovo svih ovakvih priča crne hronike, stoji žena žrtva, koja je godinama trpjela iživljavanja svoga partnera. Na kraju, nemoćna, jedini "izlaz" vidi u ubistvu, ponekad i krajnje brutalnom.
Ni Vesna Momčilović se u svojoj advokatskoj praksi nije susretala sa muškarcima koji su razvod tražili jer ih žena bije, vrijeđa, zlostavlja. Kaže, nije čula ni od kolega da su rješavali takve primjere: "Onaj koji stalno kuka da ga žena zlostavlja, taj se ne razvodi. Kada se osjećaju ugroženo, odlaze kod druge žene, a onda se vraćaju kući i trpe", kaže Momčilović.
Psiholog Nebojša Jovanović, koji je razveo čak 3.000 brakova, kaže da se na nasilje ne gleda istim očima i da postoje duboke predrasude u odnosu na to ko ga čini. Dok za žene žrtve uvijek postoji saosjećanje, muškarci ga teško zarađuju.
"Muškarci su, verbalno, slabiji pol i oni ne umiju da istraju u svađama. Žene, pak, mogu da budu veoma dosledne u svojim maltretiranjima. Imaju nevjerovatnu snagu i upornost. Znaju godinama da zvocaju, ponižavaju, vrijeđaju... To je, poput one drevne metode mučenja, kada kap vode neprestano pada na glavu dok te ne ubije. Takvi muževi nemaju kome da se žale jer ispadaju mlakonje ili im kažu da je on, u stvari, krivac što mu je žena nezadovoljna. Ona, međutim, uvijek ima kome da se požali i sa kim da popriča, bez ikakvog ustezanja. Tako svi imaju razumijevanja kada ženi dozlogrdi, jer ga je ona trpjela godinama, dok za njega nikada nema opravdanja. On je uvijek zlostavljač, a ona uvek žrtva", kaže psiholog.
Bez obzira na to što struka uglas tvrdi da svaki teror, fizički i psihički, isto boli, u narodu se i dalje različito posmatraju modrice na tijelu od onih na duši.
"Bilo da je fizičko ili psihičko, nasilje ostavlja iste posledice. To može lako da se ustanovi. Na poligrafu smo mjerili reakcije na verbalne napade i uvrede. Tijelo reaguje fizičkim promjenama, puls se ubrzava, stežu se mišići, pojačava znojenje... Zbog toga ne možemo oštro da razdvojimo verbalno od fizičkog nasilja jer i jedno i drugo mogu da ostave ozbiljne posledice", objašnjava Jovanović.
"Nemamo nijedan prijavljen slučaj nasilja nad muškarcem i nismo se sa time susretali. Ipak, to ne znači da ga nema. A, naročito psihičkog terora, kada žene optužuju, ucjenjuju, psuju mu sestru, majku... Oni se, međutim, ne žale, jer žive u veoma izraženom patrijarhalnom društvu. Njemu je tako nešto izgovoriti, priznati, zakukati - velika sramota. Zato se, najčešće, odlučuju da prihvate svoju situaciju, trpe i slušaju", kaže Vesna Stanojević, koordinator Savjetovališta za borbu protiv nasilja u porodici i osnivač ženskih skloništa.
Skoro 20 odsto muške populacije u svijetu je bilo izloženo seksualnom nasilju u nekom trenutku svog života. Većina manijaka je, doduše, nosila pantalone, ali ni suknje nizu izuzete od ovakvih nedjela. Brojke govore da deset od hiljadu muškaraca doživi seksualno nasilje, naspram stotinu od hiljadu žena.
Zato je i poslednji Krivični zakonik, od januara 2006. godine, predvidio da i žene mogu da završe u zatvoru zbog silovanja muškarca! Do sada je žrtva jedino mogla da bude pripadnica nježnijeg pola, ali je usvojen model sa zapada, po kojem žrtva može da bude i - on. Mada je usvajanju ovog član prethodila dugotrajna rasprava u kojoj se čitava struja pravnika protivila novim odredbama, postignut je konsenzus - žena može prisilno da obljubi muškarca! A, potom i da zaradi ćeliju na od dvije do deset godina. Kazna, u zavisnosti od povreda, može da naraste na 18 godina.
(MONDO)